U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

2. Milostivog, Samilosnog,

3. Vladara Dana sudnjeg,

4. Tebi se klanjamo i od Tebe pomo} tra`imo!

5. Uputi nas na pravi put,

6. na put onih kojma si milost Svoju darovao,

7. a ne onih koji su protiv sebe srd`bu izazvali, niti onih koji su zalutali!

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Elif Lam Mim.

2. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali;

3. onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga {to im mi budemo davali;

4. i onima koji budu vjerovali u ono {to se objavljuje tebi i u ono {to je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu ~vrsto vjerovali.

5. Njima }e Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni }e ono {to `ele ostvariti.

6. Onima koji ne}e da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao – oni ne}e vjerovati.

7. Allah je zape~atio srca njihova i u{i njihove, a pred o~ima njihovim je koprena; njih ~eka patnja golema.

8. Ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!”- a oni nisu vjernici.

9. Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znaju}i, samo sebe varaju.

10. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jo{ pove}ava; njih ~eka bolna patnja zato {to la`u.

11. Kada im se ka`e: “Ne remetite red na zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!”

12. Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opa`aju.

13. Kad im se ka`e: “Vjerujte kao {to pravi ljudi vjeruju!” – oni odgovaraju: “Zar da vjerujemo u ono u {to bezumni vjeruju?” – A, uistinu oni su bezumni, ali ne znaju.

14. Kada susretnu one koji vjeruju, govore: “Vjerujemo!” – a ~im ostanu nasamo sa {ejtanima svojim, govore: “Mi smo s vama, mi se samo rugamo.”

15. Allah njih izvrgava poruzi i podr`ava ih da u svom nevjerstvu lutaju.

16. Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju {ta rade.

17. Sli~ni su onima koji potpale vatru, i kad ona osvjetli njihovu okolinu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ni{ta ne vide!

18. Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.

19. Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova prste u u{i svoje boje}i se smrti, – a nevjernici ne mogu uma}i Allahu, – i

20. munja samo {to ih ne zaslijepi; kada god im ona bljesne, oni pro|u, a ~im utonu u mraku stanu. A da Allah ho}e, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah, zaista, sve mo`e.

21. O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sa~uvali;

22. koji vam je Zemlju u~inio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spu{ta ki{u i ~ini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne ~inite svjesno druge Allahu ravnim!

23. A ako sumnjate u ono {to objavljujemo robu Svome, na~inite vi jednu suru sli~nu objavljenim njemu, a pozovite i bo`anstva va{a, osim Allaha, ako istinu govorite.

24. Pa ako ne u~inite, a ne}ete u~initi, onda se ~uvajte vatre za nevjernike pripremljene, ~ije }e gorivo biti ljudi i kamenje.

25. A one koji vjeruju i dobra djela ~ine obraduj d`ennetskim ba{~ama kroz koje }e rijeke te}i; svaki put kada im se iz njih da kakav plod, oni }e re}i: “Ovo smo i prije jeli”, – a bi}e im davani samo njima sli~ni. U njima }e ~iste `ene imati, i u njima }e vje~no boraviti.

26. Allah se ne ustru~ava da za primjer navede mu{icu ili ne{to si}u{nje od nje; oni koji vjeruju – ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju – govore: “[ta to Allah ho}e sa ovim primjerom?” Tim On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike gre{nike,

27. koji kr{e ve} ~vrsto prihva}enu obavezu prema Allahu i prekidaju ono {to je Allah naredio da se odr`ava, i prave nered na Zemlji; oni }e nastradati.

28. Kako mo`ete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili ni{ta, pa vam je On `ivot dao; On }e, zatim, u~initi i da pomrete i poslije }e vas o`ivjeti, a onda }ete se Njemu vratiti.

29. On je za vas sve {to postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.

30. A kada Gospodar tvoj re~e melekima: “Ja }e na Zemlji namjesnika postaviti!” – oni reko{e: “Zar }e Ti namjesnik biti onaj koji }e na njoj nered ~initi i krv prolijevati? A mi Tebe veli~amo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, {tujemo.” On re~: “Ja znam ono {to vi ne znate.”

31. I pou~i On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predo~i melekima i re~e: “Ka`ite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!”

32. “Hvaljen neka si” – reko{e oni – “mi znamo samo ono ~emu si nas Ti pou~io; Ti si Sveznaju}i i Mudri.”

33. “O Ademe”, – re~e On – “ka`i im ti nazive njihove!” I kad im on kaza nazive njihove, Allah re~: “Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono {to javno ~inite i ono {to krijete!”

34. A kada rekosmo melekima: “Poklonite se Ademu!” – oni se pokloni{e, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.

35. I Mi rekosmo: “O Ademe, `ivite, ti i `ena tvoja, u d`ennetu i jedite u njemu koliko god `elite i odakle god ho}ete, ali se ovom drvetu ne pribli`ujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!”

36. I {ejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u ~emu su bili. “Si|ite!” – rekosmo Mi – “jedni drugima }ete neprijatelji biti, a na Zemlji }ete boraviti i do roka odre|enog `ivjeti!”

37. I Adem primi neke rije~i od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima pokajanje, On je milostiv.

38. Mi rekosmo: “Silazite iz njega svi! Od Mene }e vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili – ni~ega se ne}e bojati i ni za ~im ne}e tugovati.

39. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Na{e budu poricali – bi}e stanovnici d`ehennema; u njemu }e vje~no ostati.”

40. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali, – ispuni}u i Ja svoj koji sam vama dao, i samo se Mene bojte!

41. Vjerujte u ono {to objavljujem, ~ime se potvr|uje da je istinito ono {to vi imate, i ne budite prvi koji u to ne}e vjerovati. I ne zamjenjujte rije~i Moje za ne{to {to malo vrijedi, i samo se Mene bojte!

42. I istinu sa neistinom ne mije{ajte i istinu svjesno ne tajite!

43. Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!

44. Zar da od drugih tra`ite da dobra djela ~ine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu u~ite? Zar se opametiti ne}ete?

45. Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, te{ko, osim poslu{nima,

46. koji su uvjereni da }e pred Gospodara svoga stati i da }e se Njemu vratiti.

47. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga {to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao;

48. i bojte se dana kada niko ni za koga ne}e mo}i ni{ta u~initi, kada se ni~iji zagovor ne}e prihvatiti, kada ni od koga otkup ne}e primiti i kada im niko u pomo} ne}e prite}i;

49. i kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim mukama mu~ili: mu{ku vam djecu klali a `ensku u `ivotu ostavljali; – a to vam je bilo veliko isku{enje od Gospodara va{eg, -

50. i kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a faraonove ljude, na o~i va{e, potopili;

51. i kada smo Musau ~etrdeset no}i obe}anje ispunjavali, vi ste, u njegovu odsustvu, sami sebi ~ine}i nepravdu, tele obo`avati po~eli.

52. Zatim smo vam, i poslije toga, oprostili da biste zahvalni bili;

53. i kada smo Musau Knjigu, koja rastavlja istinu od neistine, dali da biste pravim putem i{li;

54. i kada je Musa rekao narodu svome: “O narode moj, prihvativ{i tele, vi ste samo sebi nepravdu u~inili; zato se Stvoritelju svome pokajte i izme|u vas prestupnike smr}u kaznite. To je bolje za vas kod Stvoritelja va{eg, On }e vam oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv”;

55. i kada ste uglas rekli: “O Musa, mi ti ne}emo vjerovati dok Allaha ne vidimo!” – Munja vas je o{inula, vidjeli ste.

56. Zatim smo vas, poslije smrti va{e, o`ivjeli da biste zahvalni bili.

57. I Mi smo vam od oblaka hladovinu na~inili i manu i prepelice vam slali: “Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujem!’ A oni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli;

58. i kada smo rekli: “U|ite u ovaj grad i jedite {to god ho}ete i koliko god ho}ete, a na kapiju pognutih glava u|ite, i recite: ’Oprosti’ – oprosti}emo vam grijehe va{e, a onima koji ~ine dobra djela da}emo i vi{e!” –

59. onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Rije~ koja im je bila re~ena i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili, zato {to nisu poslu{ali;

60. i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: “Udari {tapom svojim po stijeni!” – i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz kojeg }e piti znalo. “Jedite i pijte Allahove darove, i ne ~inite zlo po Zemlji nered prave}i!”

61. i kada ste rekli: “O Musa, mi ne mo`emo vi{e jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u na{e ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga {to zemlja ra|a: povr}a i, krastavica, i p{enice, i le}e, i luka crvenoga!” – on je rekao: “Zar `elite da ono {to je bolje zamijenite za ono {to je gore? Idite u grad, ima}ete ono {to tra`ite!” I poni`enje i bijeda na njih pado{e i Allahovu srd`bu na sebe navuko{e zato {to u Allahove dokaze nisu vjerovali i {to su ni krive ni du`ne vjerovjesnike ubijali, zato {to su neposlu{ni bili i {to su sve granice zla prelazili.

62. One koji su vjerovali, pa i one koji su bili Jevreji, kr{}ani, i Sabijci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela ~inili – doista ~eka nagrada od Gospodara njihova; ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im ne}e tugovati!

63. i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: “Svojski prihvatite ono {to smo vam dali i neka vam je na umu ono {to je u Knjizi, da biste se kazne sa~uvali!” –

64. vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali.

65. Vama je poznato ono {to se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogrije{ili, kao i to da smo im mi rekli: “Budite majmuni prezreni!”

66. Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo u~inili opomenom, a poukom onima koji se boje Allaha.

67. A kada je Musa rekao narodu svome: “Allah vam nare|uje da zakoljete kravu”, – oni upita{e: “Zbija{ li ti to s nama {alu?” – “Ne dao mi Allah da budem neznalica!” – re~e on.

68. “Zamoli Gospodara svoga, u na{e ime”, – reko{e – “da nam objasni kojih godina ona treba da bude.” – “On ka`e” – odgovori on – “da ta krava ne snije da bude ni stara ni mlada, nego izme|u toga, srednje dobi, pa izvr{ite to {to se od vas tra`i!”

69. “Zamoli Gospodara svoga, u na{e ime”, – reko{e – “da nam objasni kakve boje treba da bude.” – “On poru~uje” – odgovori on – “da ta krava treba da bude jarko rumene boje, da se svidi onima koji je vide.”

70. “Zamoli Gospodara svoga, u na{e ime”, – reko{e – “da nam objasni kakva jo{ treba da bude, jer, nama krave izgledaju sli~ne, a mi }emo nju, ako Allah htjedne, sigurno prona}i.”

71. “On poru~uje” – re~e on – “da ta krava ne smije da bude istro{ena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba da bude bez mane i bez ikakva biljega.” – “E sad si je opisao kako treba!” – reko{e, pa je zakla{e, i jedva to u~ini{e.

72. I kada ste jednog ~ovjeka ubili, pa se oko njega prepirati po~eli – Allah je dao da izi|e na vidjelo ono {to ste bili sakrili -,

73. Mi smo rekli: “Udarite ga jednim njezinim dijelom!” – i eto tako Allah vra}a mrtve u `ivot i pru`a vam dokaze Svoje da biste shvatili.

74. Ali srca va{a su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili jo{ tvr|a, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga doista, i koje se od straha pred Allahom ru{i. – A Allah motri na ono {to radite.

75. Zar se vi nadate da }e vam se Jevreji odazvati i vama za ljubav vjernici postati, a neki me|u njima su Allahove rije~i slu~ali pa su ih, po{to su ih shvatili, svjesno izvrnuli.

76. Kad sretnu vjernike, oni govore: “Vjerujemo!”, a ~im se osame jedni s drugima, ka`u: “Zar }ete im kazivati o onome {to je Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarem va{im? Zar se ne}ete opametiti?”

77. A zar oni ne znaju da Allah zna i ono {to oni kriju i ono {to pokazuju?

78. Neki od njih su neuki, oni ne znaju za knjigu, nego samo za gatke, i oni se samo domi{ljaju.

79. A te{ko onima koji svojim rukama pi{u Knjigu, a zatim govore: “Evo, ovo je od Allaha” – da bi za to korist neznatnu izvukli. I te{ko njima zbog onoga {to ruke njihove pi{u i te{ko njima {to na taj na~in zara|uju!

80. Oni govore: “Vatra }e nas doticati samo neko vrijeme.” Reci: “Da li ste o tome dobili od Allaha obe}anje – jer, Allah }e sigurno ispuniti obe}anje Svoje – ili na Allaha iznosite ono {to ne znate?”

81. A nije tako! Oni koji budu zlo ~inili i grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, oni }e stanovnici d`ehennema biti i u njemu }e vje~no ostati.

82. A oni koji budu vjerovali i dobra djela ~inili – oni }e stanovnici d`enneta biti i u njemu }e vje~no boraviti.

83. I kada samo od sinova Israilovih zavjet uzeli da }ete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bli`njima, i siro~adi, i siromasima dobro~instvo ~initi, a ljudima lijepe rije~i govoriti i molitvu obavljati i milostinju davati, i vi ste poslije, izuzev vas malo, izopa~ili i zavjet iznevjerili,

84. i kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima ne}ete proljevati i da jedni druge iz zemlje va{e ne}ete izgoniti, – vi priznajte da je tako i svjedoci ste –

85. vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zavi~aja njihova izgonite – poma`u}i jedan drugom protiv njih, ~ine}i i grijeh i nasilje; a ako vam kao su`nji do|u, vi ih otkupljujete -, a zabranjeno vam je da ih izgonite. kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji ~ini tako sti}i }e na ovome svijetu poni`enje, a na Sudnjem danu bi}e stavljen na muke najte`e. – A Allah motri na ono {to radite.

86. To su oni koji su `ivot na ovome svijetu predpostavili onom na onom svijetu, zato im se patnja ne}e olak{ati niti }e im iko u pomo} prite}i.

87. I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, o~igledne dokaze dali i D`ibrilom ga pomogli. O kad god vam je koji poslanik donio ono {to nije godilo du{ama va{im, vi ste se oholili, pa ste jedne u la` utjerivali, a druge ubijali.

88. Oni govore: “Na{a su srca okorjela.” A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju.

89. A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istiniu Knjigu koju imaju oni – a jo{ ranije su pomo} protiv mnogobo`aca molili – i kada im dolazi ono {to im je poznato, oni u to ne}e da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!

90. Jadno je to za {to su se prodali: da ne vjeruju u ono {to Allah objavljuje, samo iz zlobe {to Allah, od dobrote Svoje, {alje Objavu onome kome On ho}e od robova Svojih; i navukli su na sebe gnjev za gnjevom – a nevjernike ~eka sramna patnja.

91. A kada im se ka`e: “Vjerujte u ono {to Allah objavljuje!” – oni odgovaraju: “Mi vjerujemo samo u ono {to je nama objavljeno” – i ne}e da vjeruju u ono {to se poslije objavljuje, a to je istina koja potvr|uje da je istinito ono {to oni imaju. Reci: “Pa za{to ste jo{ davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bili?

92. I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odsutnosti njegovoj sebi nepravdu nanose}i, tele prihvatili.”

93. I kada smo od vas va{ zavjet primili, i brdo iznad vas podigli: “Ozbiljno prihvatite ono {to vam dajemo i budite poslu{ni!” – oni su odgovorili: “^ujemo, ali poslu{ati ne}emo!” – srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, jo{ bila nadojena teletom. Reci: “Ru`no je to na {to vas nevjerovanje va{e navodi, ako ste uop}e vjernici.”

94. Reci: “Ako je u Allaha d`ennet osiguran samo za vas, a ne za i za ostali svijet, onda vi smrt za`elite, ako istinu govorite.”

95. A ne}e je nikada za`eljeti zbog onoga {to ~ine! – A Allah dobro zna nevjernike.

96. I na}i }e{ ih, sigurno, da vi{e `ude za `ivot od svih ostalih ljudi, ~ak i od mnogobo`aca; svaki bi volio da po`ivi hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko `ivio, ne bi od patnje udaljilo! – A Allah dobro vidi ono {to oni rade.

97. Reci: “Ko je neprijatelj D`ibrilu? a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an – koji potvr|uje da su i prija{nje objave istinite – kao putokazi radosnu vijest vjernicima.”

98. Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i D`ibrilu i Mikailu – pa Allah je, doista, neprijatelj onima koji ne}e da vjeruju.

99. A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nevjernici ne}e u njih da vjeruju.

100. Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu – neki od njih je odbace jer ih ve}ina ne vjeruje.

101. A kada im je poslanik od Allaha do{ao, potvr|uju}i da je istinito ono {to ve} imaju, mnogi od njih kojima je Knjiga dana – za le|a svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju.

102. i povode se za onim {to su {ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, – {ejtani su nevjernici u~e}i ljude vrad`bini i onome {to je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojice nisu nikoga u~ili dok mu ne bi rekli: “Mi samo isku{avamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice u~ili kako }e mu`a od `ene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. U~ili su ono {to }e im nauditi i od ~ega nikakve koristi ne}e imati iako su znali da onaj koji tom vje{tinom vlada ne}e nikakve sre}e na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za {to su se prodali, kada bi samo znali!

103. A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!

104. O vjernici, ne slu`ite se rije~ima: “Ra’ina, nego recite: “Unzurna” i slu{ajte! A nevjernke bolna patnja ~eka.

105. Ne vole oni koji ne vjeruju, ni sljedbenici Knjige ni mnogobo`ci, da se vama od Gospodara va{eg bilo kakvo dobro objavi. A Allah milost Svoju daruje kome On ho}e; Allah je neizmjerno dobar.

106. Mi nijedan propis ne promjenimo, niti a u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sli~an njemu ne donesemo. Zar ti ne zna{ da Allah sve mo`e?

107. Zar ti ne zna{ da je Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da vi osim Allaha ni za{titnika, ni pomaga~a nemate?

108. Zar da tra`ite od svoga Poslanika kao {to su prije tra`ili od Musaa? A, ko vjerovanju predpostavi nevjerovanje, s pravog puta zalutao je!

109. Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi do~ekali da vas, po{to ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz li~ne zlobe svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pre|ite dok Allah Svoju odluku ne donese. – Allah, zaista sve mo`e.

110. I molitvu obavljate i zekat dajite, a za dobro koje za sebe pripremite na}i }ete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono {to radite.

111. Oni govore da }e u d`ennet u}i samo Jevreji, odnosno samo kr{}ani. – To su puste `elje njihove! – Ti reci: “Dokaze svoje dajte ako je istina to {to govorite!”

112. A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela ~inio, toga ~eka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se ne}e ni~ega bojati i ni za ~im ne}e tugovati.

113. Jevreji govore: “Kr{}ani nisu na pravom putu!” a kr{}ani vele: “Jevreji nisu na pravom putu!” – a oni ~itaju Knjigu. Tako, sli~no kao oni, govore i ono koji ne znaju. Allah }e im na Sudnjem danu presuditi o onome u ~emu se oni ne sla`u.

114. Ima li ve}eg naslnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poru{e? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Na ovom svijetu do`ivje}e sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!

115. A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova strana. – Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna.

116. Nevjernici govore: “Allah je uzeo sebi dijete.” Hvaljen neka je On! Naprotiv, Njegovo je sve ono {to je na nebesima i na zemlji. Njemu se sve pokorava;

117. On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada ne{to odlu~i, za to samo rekne: “Budi!’ – i ono bude.

118. A oni koji ne znaju govore: “Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam kakvo ~udo do|e!” Tako su, gotovo ustim rije~ima, govorili i oni prije njih, srca su im sli~na! A Mi dokaze obja{njavamo ljudima koji ~vrsto vjeruju.

119. Mi smo te poslali da istinu objavi{ i da radosne vijesti i opomenu donese{, i ti ne}e{ biti pitan za one koji su u d`ehennemu.

120. Ni Jevreji, ni kr{}ani ne}e biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvati{ vjeru njihovu. Reci: “Allahov put je jedini pravi put!” A ako bi se ti poveo sa `eljama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao za{tititi niti odbraniti.

121. Neki od sljedbenia Knjige ~itaju je onako kako je objavljena; oni u nju vjeruju. A nastrada}e sigurno oni koji u nju ne vjeruju.

122. O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i toga {to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao.

123. I bojte se Dana kada niko ni za koga ne}e mo}i ni{ta u~initi, kada se ni od koga otkup ne}e primiti, kada nikome zagovor ne}e koristiti i kada im niko ne}e mo}i pomo}i!

124. A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovjedi u isku{enje stavio, pa ih on potpuno izvr{io, Allah je rekao: “U~ini}u da ti bude{ ljudima u vjeri uzor!” – “I neke moje potomke!” – zamoli on. – “Obe}anje Moje ne}e obuhvatiti nevjernike” kaza On.

125. I u~inili smo Hram uto~i{tem i sigurnim mjestom ljudima. “Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga }ete molitvu obavljati!” – I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: “Hram Moj o~istite za one koji ga budu obilazili, koju budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali.”

126. A kada je Ibrahim zamolio: “Gosodaru moj, u~ini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!” – On je rekao: “Onome koji ne bude vjerovao da}u da neko vrijeme u`iva, a onda }u ga prisiliti a u|e u paklenu vatru, a grozno }e ona prebivali{te biti!”

127. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: “Gospodaru na{, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve ~uje{ i sve zna{!

128. Gospodaru na{, u~ini nas dvojicu Tebi odanim, i porod na{ neka bude odan Tebi, i poka`i nam obrede na{e i oprosti nam, jer Ti prima{ pokajanje i samilostan si!

129. Gospodaru na{, po{alji im poslanika, jednog od njih, koji }e im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti u~iti i o~istiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!”

130. Vjeru Ibrahimovu izbjegava sano onaj koji ne dr`i do sebe. A Mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i na onom }e biti me|u dobrima.

131. Kada mu je Gospodar njogov rekao: “Budi poslu{an!” – on je odgovorio: “Ja sam poslu{an Gospodaru svjetova!”

132. I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: “Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipo{to ne umirite druga~ije nego kao muslimani!”

133. Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni ~as do{ao i kada je sinove svoje upitao: “Kome }ete se, poslije mene, klanjati?” – “Klanja}emo se” – odgovorli su – “Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! i mi se Njemu pokoravamo!”

134. Taj narod je bio i nestao; njega ~eka ono {to je zaslu`io, i vas }e ~ekati ono {to }ete zaslu`iti, i vi ne}ete biti pitani za ono {to su oni radili.

135. Oni govore: “Budite Jevreji, onosno kr{}ani, i bi}ete na pravom putu!” Ti reci: “Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao.”

136. Recite: “Mi vjerujemo u Allaha i u ono {to se objavljuje nama, i u ono {to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono {to je dato Musau i Isau, i u ono {to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike me|u njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.”

137. Pa, ako budu vjerovali u ono u {to vi vjerujete, na pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inad`ije, i Allah }e te sigurno od njih za{tititi, jer On sve ~uje i sve zna.

138. “Allah je nas uputio, a zar ima ljep{e upute od Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo.”

139. Reci: Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i na{ i va{ Gospodar? Nama – na{a djela, a vama – va{a djela! A samo Mu mi iskreno ispovjedamo vjeru.”

140. Kako govorite; “I Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub, i unuci su bili Jevreji, odnosno kr{}ani?” Reci: “Znate li bolje vi ili Allah? Zar je iko gori od onoga koji skriva istinu znaju}i da je od Allaha? – A Allah motri na ono {to radite.”

141. Taj narod je bio i nestao; njega ~eka ono {to je zaslu`io, i vas }e ~ekati ono {to }ete zaslu`iti, i vi ne}ete biti pitani za ono {to su oni radili.

142. Neki ljudi kratke pameti re}i }e: “[ta ih je odvratilo od Kible njihove prema kojoj su se okretali?” Reci: “Allahov je i istok i zapad; On ukazuje na pravi put onome kome On ho}e.”

143. I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok. I Mi smo promjenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji }e slijediti Poslanika i na one koji }e se stopama svojim vratiti. – nekima je to bilo doista te{ko, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na pravi put. Allah ne}e dopustiti da propadnu molitve va{e. – A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.

144. Vidimo Mi kako sa `udnjom baca{ pogled prema nebu, i Mi }emo sigurno u~initi da se okre}e{ prema strani koju ti `eli{: okreni zato lice svoje prema ^asnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data Knjiga sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova – a Allah motri na ono {to oni rade.

145. I kada bi ti onima kojima je data Knjiga sve dokaze donio, oni opet ne bi prihvatili tvoju Kiblu, a ni ti ne}e{ prihvatiti njihovu Kiblu, niti }e iko od njih prihvatiti i~iju Kiblu. A ako bi se ti za njihovim `eljama poveo, kada ti je ve} do{la Objava, tada bi ti sigurno nepravedan bio.

146. Oni kojima smo dali Knigu znaju Poslanika kao {to sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.

147. Istina od Gospodara tvoga dolazi, zato ner budi nikako od onih koji sumnjaju!

148. Svako se okre}e prema svojo Kibli, a vi se potrudite da druge, ~ine}i dobra djela, prete~ete! Ma gdje bili, Allah }e vas sve sabrati, – Allah, zaista sve mo`e.

149. I iz svakog mjesta u kome bude{, ti lice svoje ^asnom hramu okreni, istina doista od Gospodara tvoga dolazi, – Allah motri na no {to radite.

150. I iz svakom mjesta u koje do|e{, ti lice svoje Svetom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite, da vam ljudi ne bi imali {ta da prigovore, osim inad`ija izme|u njih, – njih se ne bojte, Mene se bojte! – A da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste na pravom putu bili.

151. Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam rije~i Na{e kazuje i da vas o~isti i da vas Knjizi i mudrosti pou~i i da vas ono {to niste znali nau~i.

152. Sje~ajte se vi Mene, i Ja }u se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!

153. O vjernici, tra`ite sebi pomo}i u strpljivosti i obvaljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.

154. I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su `ivi, ali vi to ne znate!

155. Mi }emo vas dovoditi u isku{enje malo sa strahom i gladovanjem, i time {to }ete gubiti imanja i `ivote, i ljetine. a ti obraduj izdr`ljive,

156. one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo ka`u: “Mi smo Allahovi i mi }emo se Njemu vratiti!”

157. Njih ~eka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu!

158. Safa i Merva su Allahova ~asna mjesta, zato onaj koji Kabu hodo~asti ili umru obavi ne ~ini nikakav prestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje u~ini kakvo dobro djelo – pa, Allah je doista blagodaran i sve zna.

159. One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i pravi put, koji smo u Knjizi ljudima ozna~ili, njih }e Allah prokleti, a prokle}e ih i oni koji imaju pravo da proklinju;

160. oprosti}u samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.

161. Oni koji nevjeruju i koji kao nevjernici umru – zaslu`uju, doista, prokletstvo Allahovo i meleka i svih ljudi,

162. u njemu }e vje~no ostati, a patnja njihova ne}e jenjavati, niti }e im se odlagati.

163. A va{ Bog – jedan je Bog! nema boga osima Njega, Milostivog, Samilosnog!

164. Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena no}i i dana, la|a koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, ki{a koju Allah pu{ta s neba pa tako u `ivot vra}a zemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao svakojaka `iva bi}a, promjena vjetrova, oblaci koji izme|u neba i Zemlje lebde – doista su dokazi za one koji imaju pameti.

165. Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao {to se Allah voli, ali pravi vjernici jo{ vi{e vole Allaha. A da znaju mnogobo`ci da }e onda kada do`ive patnju – svu mo} samo Allah imati i da }e Allah strahovito ka`njavati,

166. kad }e se glave{ine, za kojima su se drugi povodili,svojih sljedbenika odre}i i kada su veze koji su ih vezale prekinute biti, i one patnju do`ivjeti,

167. kada }e sljedbenici njihovi uzviknuti: “Da nam je samo da se vratimo, pa da se i mi njih odreknemo kao {to su se oni nas odrekli!” Eto, tako }e Allah njima djela njihova po njih kobnim pokazati i oni iz vatre ne}e izlaziti.

168. O ljudi, jedite od onoga {to ima na zemlji , ali samo ono {to je dopu{teno i {to je prijatno, i ne slijedite {ejtanove stope, jer vam je on neprijatelj o~evidni!

169. On vas navra}a na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono {to ne znate.

170. A kada im se rekne: “Slijedite Allahovu Objavu!” – oni odgovaraju: “Ne}em, slijedit }emo ono na ~emu smo zatekli pretke svoje.” – Zar i onda kada im preci nisu ni{ta shva}ali i kada nisu na pravom putu bili?!

171. Oni koji ne}e da vjeruju sli~ni su stoci na koju se vi~e, ali ona ~uje samo zov i viku. Gluhi, nijemi i slijepi, – oni ni{ta ne shva}aju.

172. O vjernici, jedite ukusna djela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!

173. On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono {to je zaklano u ne~ije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz `elje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. – Allah zaista pra{ta i milostiv je.

174. Oni koji taje ono {to je Allah u Knjizi objavio i to zamjenjuju za ne{to {to malo vrijedi – oni u trbuhe svoje ne trpaju ni{ta drugo do ono {to }e ih u vatru dovesti; na Sudnjem danu Allah ih ne}e ni osloviti, niti ih o~istiti, – njih ~eka patnja nesnosna.

175. Oni su umjesto pravog puta izabrali zabludu, a umjesto oprosta zaslu`ili patnju; – i koliko su samo oni neosjetljivi na vatru!

176. To je zato {to je Allah objavio Knjigu, pravu istinu. A neslozi onih ~ija su mi{ljenja o Knjizi suprotna doista nema kraja.

177. Nije ~estitost u tome da okre}ete lica svoja prema istoku i zapadu; ~estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naro~ito oni koji su izdr`ljivi u neima{tini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ru`nih postupaka klone.

178. O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan – za slobodna, i rob – za roba, i `ena za `enu. a onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodu{no postupe, a neka im on dobro~instvom uzvrati. To je olak{anje od Gospodara va{eg, i milost. A ko nasilje izvr{i i poslije toga, njega bolna patnja ~eka.

179. U odmazdi vam je – opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili!

180. Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allah boje, da pravedno u~ini oporuku roditeljima i bli`njima.

181. Onaj ko je izmjeni, a zna kako glasi – pa grijeh za to pada na one koji je mijenjaju: a Allah, zaista, sve ~uje i zna.

182. A onaj ko se pla{i da je oporu~ilac nenamjerno zastranio ili namjerno zgrije{io pa ih izmiri, nema mu grijeha. – Allah, zaista, pra{ta i samilostan je.

183. O vjernici! Propisuje vam se post, kao {to je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili,

184. i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da vi{e, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.

185. U mjesecu ramazanu po~elo je objavljivanje Kur’ana, koji putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod ku}e, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, – Allah `eli da vam olak{a, a ne da pote{ko}e imate -, da odre|eni broj dana ispunite, i da Allaha veli~ate zato {to vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.

186. A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.

187. Dozvoljava vam se da se u no}ima dok traje post sastajete sa svojim `enama; one su odje}a va{a, a vi ste njihova odje}a. Allah zna da vam je bilo ta{ko, pa je prihvatio pokajanje va{e i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u `elji da dobijete ono {to vam je Allah ve} odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do no}i. Sa `enama ne smijete imati sno{aja dok ste u i’tikafu u d`amijama. To su Allahove granice, i ne pribli`ujte im se! Eto tako Allah obja{njava ljudima propise Svoje da bi se onoga {to im je zabranjeno klonili.

188. Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepo{ten na~in i ne parni~ite se zbog nje pred sudijama da biste na gre{an na~in i svjesno dio tu|e imovine pojeli!

189. Pitaju te o mla|acima. Reci: “Oni su ljudima oznake o vremenu i za had`iluk. Ne iskazuje se ~estitost u tome da sa stra`nje strane u ku}e ulazite, nego je ~estitost u tome da se Allaha bojite, da biste postigli ono {to `elite.

190. I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpo~injite borbu! – Allah, doista, ne voli one koji zapovjedaju kavgu.

191. I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je te`e od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod ^asnog hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! – neka takva bude kazna za nevjernike.

192. A ako se pro|u, – pa, Allah zaista pra{ta i samilostan je.

193. I borite se protiv njih sve dok mnogobo{tva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovjedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.

194. Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi odmazda: onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone.

195. I imetak na Allahovom putu `rtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro ~Inite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela ~ine.

196. Had`d` i umru radi Allaha izvr{avajte! A ako budete sprije~eni, onda kurbane koji vam se na|u pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte. A onda me|u vama koji se razboli ili ga glavobolja mu~i, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi. Kada budete slobodni, obavite umru do had`d`a i zakoljite kurban do koga mo`ete lahko do}i. A onaj ko ga ne na|e neka posti tri dana u danima had`d`a, i sedam dana po povratku, – to jest punih deset dana. To je za onoga koji nije iz Mekke. I bojte se Allah i znajte da On te{ko ka`njava.

197. Had`d` je u odre|enim mjesecima; onom ko se obave`e da }e u njima had`d` obavljati nema sno{aja sa `enama i nema ru`nih rije~i, i nema sva|e u danima had`d`a. A za dobro koje u~inite Allah zna. I onim, {to vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!

198. Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da ne{to steknete. A kada po|ete sa Arefata, spominjite Allaha kod ~asnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put, a prije toga ste bili u zabludi.

199. Zatim krenite odakle kre}u ostali ljudi i tra`ite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, pra{ta i samilostan je.

200. A kad zavr{ite obrede va{e, opet spominjite Allaha, kao {to spominjete pretke va{e, i jo{ vi{e Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: “Daj Ti nama, Gospodaru na{, na ovom svijetu!” Takvi na onom svijetu ne}e imati ni{ta.

201. A ima i onih koji govore: “Gospodaru na{, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sa~uvaj nas patnje u ognju!”

202. Njih ~eka nagrada koju su zaslu`ili! – A Allah brzo svi|a ra~une.

203. I spominjite Allaha u odre|enim danima. a ni onome ko po`uri i ostane samo dva dana nije grijeh; a ne}e se ogrije{iti ni onaj koji se dulje zadr`i, samo ako se grijeha kloni. I bojte se Allaha i znajte da }ete svi biti pred Njim sakupljeni.

204. Ima ljudi ~ije te rije~i o `ivotu na ovom svijetu odu{evljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono {to je u srcima njihovim, a najlju}i su protivnici.

205. ^im se neki od njih do~epa polo`aja, nastoji da napravi na Zemlji nered, ni{te}i uslove i stoku. – A Allah ne voli nered!

206. A kada mu se rekne: “Boj se Allaha!” – on onda iz inada grije{i. Njemu je dosta d`ehennem, a on je, doista, grozno boravi{te.

207. Ima ljudi koji se `rtvuju da bi Allaha umilostivili – a Allah je milostiv robovima Svojim.

208. O vjernici, `ivite svi u miru i ne idite stopama {ejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.

209. A ako skrenete, nakon {to su vam ve} do{li jasni dokazi, onda znajte da je Allah silan i mudar.

210. ^ekaju li oni da im Allahova kazna do|e iz vedra neba, i meleki, i da bude svemu kraj?! – A Allahu se sve vra}a.

211. Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnih dokaza dali! A one koji preina~uju Allahove dokaze, kada su im ve} do{li, Allah }e zaista strahovito kazniti.

212. Nevjernicima se `ivot na ovom svijetu ~Ini lijepim i oni se rugaju onima koji vjeruju. A na Sudnjem danu bi}e iznad onih koji su se Allah bojali i grijeha klonili. – A Allah daje u obilju onome kome On ho}e, bez ra~una.

213. Svi ljudi su sa~injavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u ~emu se ne bi oni slagali. A povod neslaganju je bila me|usobna zavist, ba{ od strane onih kojima je data, i to kada su im ve} bili do{li jasni dokazi; i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u ~emu se nisu slagali. – a Allah ukazuje na pravi put onome kome On ho}e.

214. Zar vi mislite da }ete u}i u d`ennet, a jo{ niste iskusili ono {to su iskusili oni koji su vas bili i nestali? Njih su satirale neima{tine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: “Kada }e ve} jednom Allahova pomo}!?” Eto, Allahova pomo} je zaista blizu!

215. Pitaju te kome }e udjeljivati: Reci: “Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i putnicima-namjernicima; a za dobro koje u~inite Allah sigurno zna.”

216. Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite ne{to, a ono mo`e biti dobro za vas; ne{to volite, a ono ispadne zlo po vas. – A Allah zna, a vi ne znate.

217. Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: “Ratovanje u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanjeu Allah i odvra}anje od Njegova puta i ~asnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih jo{ ve}i kod Allaha. A zlostavljanje je gore od od ubijanja! Oni }e se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere va{e, ako budu mogli. A oni me|u vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru, – njihova djela bi}e poni{tena i na ovom i na onom svijetu, i oni }e stanovnici d`ehennema biti, u njemu }e vje~no ostati.

218. Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. – A Allah pra{ta i samilostan je.

219. Pitaju te o vinu i kocki. Reci: “Oni donose veliku {tetu, a i neku korist ljudima, samo je {teta od njih ve}a od koristi.” I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: “Vi{ak!” Eto, tako vam Allah obja{njava propise da biste razmislili.

220. i o ovom i o onom svijetu. I pitaju te o siro~adi. Reci: “Bolje je imanja njihova unaprijediti!” A ako budete s njima zajedno `ivjeli, pa oni su bra}a va{a, a Allah umije razlikovati pokvarenjaka od dobro~initelja. Da je Allah htio, mogao vam je propisati ono {to vam je te{ko; On je, zaista, silan i mudar.

221. Ne `enite se mnogobo{kinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja-vjernica bolja od mnogobo{kinje, makar vam se i svi|ala. Ne udavajte vjernice za mnogobo{ce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobo{ca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u d`ehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi d`ennet i oprost, i obja{njava ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili.

222. I pitaju te o mjese~nom pranju. Reci: “To je neprijatnost.” Zato ne op}ite sa `enama za vrijeme mjese~nog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. a kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. – Allah zaista voli one koji se ~esto kaju i voli one koji se mnogo ~iste.

223. @ene va{e su njive va{e, i vi njivama va{im prilazite kako ho}ete, a pripremite {to i za du{e svoje. I bojte se Allaha i znajte da }e te pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike!

224. I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom `ivotu, na putu ~estitosti i u nastojanju da pomirite ljude. – A Allah sve ~uje i sve zna.

225. Allah vas ne}e kazniti ako se nanamjerno zakunete, ali }e vas kazniti ako pod zakletvom ne{to namjerno u~inite. – A Allah pra{ta i blag je.

226. Onima koji se zakunu da se ne}e pribli`avati `enama svojim, rok je samo ~etiri mjeseca; i ako se vrate `enama, – pa, Allah zaista pra{ta i milostiv je;

227. a ako odlu~e da se rastave, – pa, Allah doista sve ~uje i zna.

228. Raspu{tenice neka ~ekaju tri mjese~na pranja; i nije im dopu{teno da kriju ono {to je Allah stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u onaj svijet vjeruju. Mu`evi njihovi imaju pravo da ih, dok one ~ekaju, vrate ako `ele da dobro djelo u~ine. One imaju isto toliko prava koliko i du`nosti, prema zakonu, – samo, mu`evi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.

229. Pu{tanje mo`e biti dvaput, pa ih ili velikodu{no zadr`ati ili im na lijep na~in razvod dati. A vama nije dopu{teno da uzimate bilo {ta od onoga {to ste im darovali, osim ako se njih dvoje pla{e da Allahove propise ne}e izvr{avati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise ne}e izvr{avati, onda im nije grehota da se ona otkupi. To su Allahovi propisi, pa ih ne naru{avajte! A oni koji Allahove propise naru{avaju, nepravedni su.

230. A ako je opet pusti, onda mu se ne mo`e vratiti {to se ne}e za drugog mu`a udati. Pa ako je ovaj pusti, onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugom vrate, ako misle da }e Allahove propise izvr{avati; to su Allahove odredbe, on ih obja{njava ljudima koji `ele da znaju.

231. Kada pustite `ene, onda ih, prije nego {to ispune njima propisano vrijeme za ~ekanje, ili na lijep na~in zadr`ite ili ih velikodu{no otpremite. I ne zadr`avajte ih da biste im u~inili nasilje; a onaj ko tako postupi – ogrije{io se prema sebi. Ne igrajte se Allahovim propisima i neka vam je na umu blagodat koju vam Allah daje, i Knjiga i mudrost koju vam objavljuje, kojom vas savjetuje. Allaha se bojte i da Allah sve zna – na umu imajte.

232. A kada pustite `ene i one ispune njima propisano vrijeme za ~ekanje, ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje mu`eve, kada se slo`e da lijepo `ive. Ovim se savjetuju oni me|u vama koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet. To vam je bolje i ljep{e. A Allah sve zna, a vi ne znate.

233. Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji `ele da dojenje potpuno bude. Otac djeteta je du`an da ih prema svojoj mogu}nosti hrani i odijeva. Niko neka se ne zadu`uje iznad mogu}nosti svojih: majka ne smije da trpi {tetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta. I nasljadnik je du`an sve to. A ako njih dvoje na lijep na~in i sporazumno odlu~e da dijete odbiju, to nije grijeh. A ako za`elite da djeci svojoj dojilje na|ete – pa, nije grijeh kada od srca ono {to ste naumili dadete. Allaha se bojte i znajte da Allah dobro vidi ono {to radite.

234. @ene su du`ne da ~ekaju ~etiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih mu`eva. I kada one ispune njima propisano vrijeme za ~ekanje, vi niste odgovorni za ono {to one, po zakonu, sa sobom urade, – a Allah dobro zna ono {to vi radite.

235. I nije vam grehota ako tim `enama na znanje date da }e te ih vi zaprositi ili ako to u du{ama svojim krijete. Allah zna da }ete o njima misliti, ali im potajno ni{ta ne obe}avajte, samo po{teno govorite. I ne odlu~ujte se na brak prije nego {to propisano vrijeme za ~ekanje ne iste~e; i imajte na umu da Allah zna {ta je u du{ama va{im, pa ga se pri~uvajte, i znajte da On pra{ta i da je blag.

236. Nije va{ grijeh ako `ene pustite prije nego {to u odnos s njima stupite, ili prije nego {to im vjen~ani dar odredite. I velikodu{no ih darujte darom, zakonom propisanim: imu}an prema svome stanju, a siromah prema svom; to je du`nost za one koji `ele da dobro djelo u~ine.

237. A ako ih pustite prije nego {to ste u odnos sa njima stupili, a ve} ste im vjen~ani dar odredili, one }e zadr`ati polovinu od onoga {to ste odredili, osim ako se ne odreknu ili ako se ne odrekne onaj koji odlu~uje o sklapanju braka; a ako se odreknete, to je bli`e ~estitosti. I ne zaboravite da jedni prema drugima velikodu{ni budete, ta Allah zaista vidi {ta radite.

238. Redovno molitvu obavljajte, naro~ito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.

239. Ako se budete ne~ega bojali, onda hode}i ili ja{u}i. A kada budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On nau~io onome {to niste znali.

240. Oni me|u vama kojima se primi~e smrt, a koji ostavljaju iza sebe `ene – treba da im oporukom unaprijed za godinu dana odrede izdr`avanje i da se one ne udaljuju iz ku}e. A ako je same napuste, vi niste odgovorni za ono {to one sa sobom, po zakonu, urade; – a Allah je silan i mudar.

241. Raspu{tenicama pripada pristojna otpremnina, du`nost je da im to daju oni koji se Allaha boje!

242. Allah vam tako obja{njava propise svoje da biste razmislili.

243. Zar nisi ~uo o onima koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli – a bija{e ih na hiljade. Allah im je rekao: “Pomrite!” – a poslije ih je o`ivio. Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali ve}ina ljudi ne zahvaljuje.

244. I borite se na Allahovom putu i znajte da Allah sve ~uje i sve zna.

245. Ko je taj koji }e Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskra}uje i obilno daje, i Njemu }ete se povratiti.

246. Zar nisi ~uo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjerovjesniku rekli: “Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu borili!” – “Mo`da se vi ne}ete boriti, ako vam borba bude propisana?” – re~e on. – “Za{to da se ne borimo na Allahovom putu” – reko{e -, “mi koji smo iz zemlje na{e prognani i od sinova na{ih odvojeni?” A kada im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zataji{e. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni.

247. “Allah vam je odredio Taluta za vladara” – re~e im vjerovjesnik njihov. – “Odakle da nam jo{ on bude vladar kada smo mi pre~i od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato” – reko{e oni. – “Allah je njega da vlada vama izabrao” – re~e on – “i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On ho}e. Allah je neizmjerno dobar i On zna sve”.

248. “Znak njegove vlasti” – re~e im vjerovjesnik njihov – “bi}e kov~eg koji }e vam sti}i i koji }e meleki nositi, u kome }e biti smirenje za vas od Gospodara va{eg i ostatak onoga {to Musa i Harun ostavili. To vam je, zaista, dokaz, ako ste vjernici!”

249. I kad Talut vojsku izvede re~e: “Allah }e vas staviti na isku{enje kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje – nije moj, a onaj ko se ne napije, jedino ako {akom zahvati, moj je.” I oni se, osim malo njih, napi{e iz nje. I kada je pre|o{e, on i oni koji su s njim vjerovali – povika{e: “Mi danas ne mo`emo izi}i na kraj sa D`alutom i vojskom njegovom!’ Ali oni koji su tvrdo vjerovali da }e pred Allah izi}i reko{e: “Koliko su puta malobrojne ~ete, nadja~ale mnogobrojne ~ete!” – A Allah je na strani izdr`ljivih.

250. I kad nastupi{e prema D`alutu i vojsci njegovoj, oni zamoli{e: “Gospodaru na{, nadahni nas izdr`ljivo{}u i u~vrsti korake na{e i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!”

251. I oni ih, Allahovom voljom, porazi{e, i Davud ubi D`aluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesni{tvo, i nau~i ga onome ~emu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao, – ali, Allah je dobar svim svjetovima.

252. To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. a ti si, zaista, poslanik!

253. Neke od tih poslanika odlikovali smo vi{e nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za vi{e stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjminu, jasne smo dokaze dali i D`ibrilom ga podr`ali. Da je Allah htio, ne bi se me|usobno oni poslije njih ubijali, kad su im jasni dokazi ve} do{li, ali oni su se razi{li; neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi me|usobnmo ubijali, ali Allah radi ono {to On `eli.

254. O vjernici, udijelite dio od onoga ~ime vas Mi darujemo, prije nego {to do|e Dan kada ne}e biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredni{tva! – A nevjernici sami sebi ~ine nepravdu.

255. Allah je – nema boga osim Njega – @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san! Njegovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemji! Ko se mo`e pred Njim zauzimati za nekoga bez dopu{tenja Njegova?! On zna {ta je bilo i prije njih i {ta }e biti poslije njih, a od onoga {to On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On `eli. Mo} Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odr`avanje njihovo; On je Svevi{nji, Veli~anstveni!

256. U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u {ejtana, a vjeruje u Allaha – dr`i se za naj~vr{}u vezu, koja se ne}e prekinuti. – A Allah sve ~uje i zna.

257. Allah je za{titnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – za{titnici su {ejtanii oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni }e biti stanovnici d`ehennema, oni }e u njemu vje~no ostati.

258. Zar nisi ~uo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim re~e: “Gospodar moj je Onaj koji `ivot i smrt daje”, – on odgovori: “Ja dajem `ivot i smrt!” – “Allah ~ini da Sunce izlazi sa istoka” – re~e Ibrahim -, “pa u~ini ti da grane sa zapada!” I nevjernik se zbuni. – A Allah silnicima ne}e ukazati na pravi put.

259. Ili za onoga koji je prolaze}i pored jednog do temelja poru{enog grada, povikao: “Kako }e Allah o`ivjeti ove {to su pomrli?” I Allah u~ini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga o`ivje i zapita: “Koliko si ostao?” – “Dan ili dio dana” – odgovori. “Ne”, re~e On -, “ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pi}e svoje, – nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga – da te u~inim dokazom ljudima -, a pogledaj i kosti, – vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom obla`emo.” I kad njemu bi jasno, on povika: “Ja znam da Allah sve mo`e!”

260. A kada Ibrahim re~e: “Gospodaru moj, poka`i mi kako mrtve o`ivljuje{!” – On re~e: “Zar ne vjeruje{?” – “Vjerujem” – odgovori on -, “ali bih da mi se srce smiri.” – “Uzmi ~etiri ptice” – re~e On – ” i isjeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne bre`uljke, zatim ih pozovi, brzo }e ti do}i. Znaj da je Allah silan i mudar”

261. Oni koji imanja svoja tro{e na Allahovom putu li~e na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah }e onome kome ho}e dati i vi{e; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.

262. One koji tro{e imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono {to potro{e ne poprate prigovaranjem i uvredama, ~eka nagrada u Gospodara njihova, – ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im oni ne}e tugovati.

263. Lijepa rije~i izvinjenje vrijedniji su od milostinje koju prati vrije|anje. – A Allah nije ni o kome ovisan i blag je.

264. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao {to to ~ine oni koji tro{e imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allah ni u onaj svijet; oni su sli~ni litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sru~i pljusak, pa je ogoli; oni ne}e dobiti nikakvu nagradu za ono {to su uradili. – A onima koji ne}e da vjeruju Allah ne}e ukazati na pravi put.

265. Oni koji tro{e imetke svoje u `elji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika – li~e vrtu na visoravni na koji se izliva obilna ki{a, pa daje dvostruk plod; ako ne bude ki{e obilne, bude ki{e-rosulje. A Allah dobro vidi ono {to vi radite.

266. Kome bi od vas bilo drago da posjeduje ba{~u punu palmi i vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da onda nai|e vatrena oluja preko nje i ona izgori? – Tako vam Allah obja{njava dokaze da biste razmislili.

267. O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje sti~ete i od onoga {to vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono {to ne vrijedi da biste to udijelili – kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih o~iju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.

268. [ejtan vas pla{i neima{tinom i navra}a vas da budete {krti, a Allah vam obe}ava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve,

269. On daruje znanje onome kome On ho}e, a onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.

270. Za sve {to potro{ite i {to zavjetujete – Allah, sigurno, za to zna! – A nevaljalima ne}e niko mo}i pomo}i.

271. Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje da je dajete siromasima kad niko ne vidi, i On }e pre}i preko nekih va{ih r|avih postupaka. – A Allah dobro zna ono {to radite.

272. Ti nisi du`an da ih na pravi put izvede{, Allah izvodi na pravi put onoga koga On ho}e. Imetak koji udjelite drugima u va{u je korist, ono {to udjelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav – a ono {to od imetka udjelite drugima nadoknadi}e vam se potpuno, ne}e vam biti u~injeno krivo –

273. i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zara|uju pa onaj koji nije u to upu}en misli da su, zbog skromnosti, imu}ni; pozna}e{ ih po izgledu njihovu, oni prose}i ne dodijavaju ljudima. – A ono {to od imetka drugima date – Allah, sigurno, za to zna.

274. Oni koji udjeljuju imanja svoja i no}u i danju, tajno i javno, dobi}e nagradu od Gospodara svoga; i ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im oni ne}e tugovati.

275. Oni koji se kamatom bave di}i }e se kao {to }e se di}i onaj koga je dodirom {ejtan izbezumio, zato {to su govorili: “Kamata je isto {to i trgovina.” A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova – pa se okani, njegovo je ono {to je prije stekao, njegov slu~aj }e Allah rje{avati; a oni koji to opet u~ine – bi}e stanovnici d`ehennema, u njemu }e vje~no ostati.

276. Allah uni{tava kamatu, a unapre|uje milosr|a. Allah ne voli nijednog nevjernika, gre{nika.

277. One koje vjeruju i ~ine dobra djela i molitvu obavljaju i zekat daju ~eka nagrada kod Gospodara njihova; i ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im oni ne}e tugovati.

278. O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici.

279. Ako ne u~inite, eto vam onda, nek znate, – rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, osta}e vam glavnice imetaka va{ih, ne}ete nikoga o{tetiti, niti }ete o{te}eni biti.

280. A oko je u nevolji, onda pri~ekajte dok bude imao; a jo{ vam je bolje, nek znate, da dug poklonite.

281. I bojte se Dana kada }ete se svi Allahu vratiti, kada }e se svakome ono {to je zaslu`io isplatiti, – nikome krivo ne}e u~injeno biti.

282. O vjernici, zapi{ite kada jedan od drugog pozajmljujete do odre|enog roka. I neka jedan pisar izme|u vas to vjerno napi{e i neka se pisar ne uzdr`ava da napi{e, ta Allah ga je pou~io; neka on pi{e, a du`nik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ni{ta od toga. A ako je du`nik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju da u pero kazuje, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva mu{karca va{a, a ako nema dvojice mu{karaca, onda jednog mu{karca i dvije `ene, koje prihvatate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci treba na svaki poziv da se odazovu. I neka vam ne bude mrsko da ga utana~ite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vra}anja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedo~enja ja~e, i da ne sumnjate – bolje; ali, ako je rije~ o robi koju iz ruke u ruku obr}ete, onda ne}ete zgrije{iti ako to ne zapi{ete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaklju~ujete i neka ne bude o{te}en ni pisar, ni svjedok. A ako to u~inite, onda ste zgrije{ili. I bojte se Allaha, – Allah vas u~i, i Allah sve zna.

283. Ako ste na putu, a ne na|ete pisara, onda uzmite zalog. A ako jedan kod drugog ne{to pohranite, neka onaj opravda ukazano mu povjerenje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga. I ne uskratite svjedo~enje; ko ga uskrati, srce njegovo }e biti gre{no, a Allah dobro zna ono {to radite.

284. Allahovo je sve {to je na nebesima i {to je na Zemlji! Pokazivali vi ono {to je u du{ama va{im ili to krili Allah }e vas za to pitati; oprosti}e onome kome On ho}e, a kazni}e onoga koga On ho}e – Allah je kadar sve.

285. Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: “Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.” I oni govore: “^ujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru na{; tebi }emo se vratiti.”

286. Allah nikoga ne optere}uje preko mogu}nosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje u~ini, a na njegovu {tetu zlo koje uradi. Gospodaru na{, na kazni nas ako zaboravimo ili {to nehotice u~inimo! Gospodaru na{, ne tovari na nas breme kao {to si ga tovario na one prije nas! Gospodaru na{, ne stavljaj nam u du`nost ono {to ne mo`emo podnijeti, pobri{i grijehe na{e i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar na{ pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Elif–lam–mim

2. Allah je – nema boga osim Njega – @ivi i Vje~ni!

3. On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvr|uje, a Tevrat i Ind`il objavio je

4. jo{ prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. One koji u Allahove rije~i ne vjeruju ~eka te{ka patnja; – a Allaha je silan i stog.

5. Allahu ni{ta nije tajna ni na Zemlji ni na nebu!

6. On vas oblikuje u matericama kako On ho}e; nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!

7. On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su galvnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni ~ija su srca pokvarena – `eljni smutnje i svog tuma~enja – slijede one {to su manje jasni. a tuma~enje njihovo zna samo Allah. Oni koji su dobro u nauku upu~eni govore: “Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara na{eg!” – A samo razumom obdareni shva}aju.

8. “Gospodaru na{, ne dopusti srcima na{im da skrenu, kada si nam ve} na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!

9. Gospodaru na{, Ti }e{ sakupiti sve ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje.” – Allah }e, zaista, odr`ati obe}anje.

10. One koji ne vjeruju – od Allahove kazne ne}e nimalo odbraniti ni imeci njihovi, ni djeca njihova, i oni }e biti gorivo za vatru,

11. bi}e im kao faraonovim ljudima i onima prije njih: oni su dokaze Na{e smatrali la`nim, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih uni{tio. – A Allah ka`njava vrlo o{tro.

12. Reci onima koji ne}e da vjeruju: “Bi}ete pobije|eni i u d`ehennemu okupljeni, a on je grozno boravi{te!”

13. Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovu putu, i drugoj, nevjerni~koj, kojoj se ~inilo da pred sobom ima dva puta vi{e protivnika. A Allah Svojom pomo}i ~ini mo}nim onoga koga On ho}e. To je, zaista, dalekovidna pouka.

14. Ljudima se ~ini da je lijepo samo ono za ~im `ude: `ene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u `ivotu na ovom svijetu; a najljep{e mjesto povratka je u Allaha.

15. Reci: “Ho}ete li da vam ka`em {ta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili ima}e u Gospodara svoga d`ennetske ba{~e, kroz koje }e rijeke te}i, u njima }e vje~no boraviti, i ~iste `ene, i Allahovu naklonost” – a Allah dobro poznaje robove Svoje, -

16. oni koji budu govorili: ’Gospodaru na{, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe na{e i sa~uvaj nas patnje u ognju!’;

17. oni koju budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslu{ni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji se budu u posljednjim ~asovima no}i za oprost molili.”

18. Allah svjedo~i da nema drugog boga osin Njega, – a i meleki i u~eni -, i da On postupa pravedno. – Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!

19. Allahu je prava vjera jedino – islam. a podvojili su se oni kojima je data Knjiga ba{ onda kada im je do{lo saznanje, i to iz me|usobne zavisnosti. A sa onima koji u Allahove rije~i ne budu vjerovali Allah }e brzo obra~unati.

20. Ako se oni budu prepirali s tobom, reci: “Ja se samo Allahu pokoravam, a i oni koji me slijede.” I reci onima kojima je data Knjiga i neukima: “Primite islam!” Ako prime islam, onda su na pravom putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da poziva{. – A Allah dobro vidi robove Svoje.

21. Onima koji ne vjeruju u Allahove dokaze i koji su vjerovjesnike, ni krive ni du`ne, ubijali, a ubijaju i ljude koji tra`e da se postupa pravedno, navijesti bolnu patnju.

22. To su oni ~ija djela ne vrijede ni na ovom ni na onom svijetu; i niko im ne}e prite}i u pomo}.

23. Zar ne vidi{ kako neki od njih kojima je dat dio Knjige odbijaju, kad budu pozvani, da im sudi Allahova Knjiga – a oni ionako glave okre}u –

24. zato {to govore: “Vatra nas ne}e pr`iti ve} samo nekoliko dana”, – a la`i koje izmi{lju u vjerovanju njihovom obmanjuju ih.

25. A {ta }e biti onoga Dana, u koji nema nikakve sumnje, kada ih sakupimo i kada svako dobije ono {to je zaslu`io, kada im ne}e biti u~injeno na`ao?

26. Reci: “O Allahu, koji svu vlast ima{, Ti vlast onome kome ho}e{ daje{, a oduzima{ je od onoga od koga ho}e{.; Ti onoga koga ho}e{ uzvisuje{, a onoga koga ho}e{ unizuje{; u Tvojoj ruci je svako dobro, Ti, uistinu, sve mo`e{!

27. Ti uvodi{ no} u dan, i uvodi{ dan u no}; Ti od ne`ivog stvara{ `ivo, i od `ivog ne`ivo; Ti opskrbljuje{ koga ho}e{, bez ra~una.”

28. Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to ~ini – Allah ne}e {tititi. To u~inite jedino da biste se od njih sa~uvali. Allah vas podsje}a na Sebe i Allahu se vra}a sve!

29. Reci: “Skrivali vi ono {to je u srcima va{im ili to javno pokazivali, Allah to zna. On zna sve {to je na nebesima i {to je na Zemlji, – Allah je svemo}an.

30. Onoga dana kada svaki ~ovjek pred sobom na|e dobro djelo koje je uradio i r|avo djelo koje je u~inio – po`elje}e da se izme|u njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsje}a i Allah je milostiv prema Svojim robovima.

31. Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas }e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – a Allah pra{ta i samilostan je.

32. Reci: “Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!” A ako oni glave okrenu – pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike.

33. Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom –

34. sve porod jedan do drugog -, a Allah sve ~uje i sve zna.

35. Kada Imranova `ena re~e: “Gospodaru moj, ovo {to je u trbuhu mome je zavjetujem samo na slu`bu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve ~uje{ i zna{!”

36. poslije ona, kada je rodila, re~e: “Gospodaru moj, rodila sam `ensko”, – a Allah dobro zna {ta je rodila -, “a `ensko nije kao mu{ko; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog {ejtana.”

37. I Gospodar njezin primi je lijepo i u~ini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja. Kad god bi joj Zekerijja u hram u{ao, kod nje bi hrane na{ao. “Odakle ti ovo, o Merjema?” – on bi upitao, a ona bi odgovorila: “Od Allaha, Allah onoga koga ho}e opskrbljuje bez muke.”

38. Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: “Gospodaru moj,” – re~e – “podari mi od Sebe ~estita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odaziva{!”

39. I dok se on u hramu stoje}i molio, meleki ga zovnu{e: “Allah ti javlja radosnu vijest: rodit }e ti se Jahja, koji }e u Allahovu knjigu vjerovati, i koji }e prvak biti, i ~edan, i vjerovjesnik, potomak onih dobrih.”

40. “Gospodaru moj,” – re~e – “kako }e imati sina kada me starost ophrvala, a i `ena mi je nerotkinja?” – “Eto tako”, – re~e On -, “Allah ~ini {to On ho}e”.

41. “Gospodaru moj,” – zamoli on – “daj mi neki znak!” – “Znak }e biti” – re~e – {to tri dana s ljudima ne}e{ mo}i govoriti, osim znakovima. I ~esto spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem dana i izjutra!”

42. I kada meleki reko{e: “O Merjema, tebe je Allah odabrao i ~istom stvorio, i boljom od svih `ena na svijetu u~inio.

43. O Merjema, budi poslu{na svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji molitvu obavljaju i ti obavljaj!”

44. To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio me|u njima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji }e se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio me|u njima kad su se prepirali.

45. A kada meleki reko{e: “O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Rije~: ime }e mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bi}e vi|en i na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih;

46. on }e govoriti ljudima jo{ u kolijevci, a i kao odrastao, i bi}e ~estit”,-

47. ona re~e: “Gospodaru moj, kako }u imati dijete kada me nijedan mu{karac nije dodirnuo?” – “Eto tako”, – re~e -, “Allah stvara {to On ho}e. Kada ne{to odlu~i, On samo za to rekne: ’Budi!’ – i ono bude.”

48. I pou~i}e ga pismu i mudrosti, i Tevratu i Ind`ilu,

49. i poslati kao poslanika sinovima Israilovim: “Donosim vam dokaz od Gospodara va{eg: napravi}u vam od ilova~e ne{to poput ptice i puhnu}u u nju, i bi}e, voljom Allahovom, prava ptica. I iscjeli}u slijepa od ro|enja, i gubava, i o`ivljava}u mrtve, voljom Allahovom, i kaziva}u vam {ta jedete i {ta u domovima gomilate; to }e, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete;

50. i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim ne{to {to vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokza od Gospodara va{eg, – zato se Allaha bojte i mene slu{ajte -,

51. Allah je diosta i moj i va{ Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je pravi put!”

52. A kada se Isa uvjerio da oni ne}e da vjeruju, uzviknuo je: “Koji }e biti pomaga~i moji na Allahovom putu?” – “Mi”, – reko{e u~enici, – “mi }emo biti pomaga~i Allahove vjere, a ti budi svjedok da smo mi poslu{ni Njemu.

53. Gospodaru na{, mi u ono {to Ti objavljuje{ vjerujemo i mi Poslanika slijedimo, zato nas upi{i me|u vjernike!”

54. I nevjernici po~e{e smi{ljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje.

55. I kada Allah re~e: “O Isa, du{u }e ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasi}u te od nevjernika i u~ini}u da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni }ete se, poslije, svi povratiti i Ja }u vam o onome u ~emu se niste slagali presuditi:

56. one koji ne budu vjerovali na stra{ne muke }u udariti i na ovom i na onom svijetu i niko im ne}e mo}i pomo}i.”…

57. A onima koji budu vjerovali i dobra djela ~inili, On }e njima punu nagradu dati. – Allah ne voli nasilnike.

58. Ovo {to ti kazujemo jesu ajeti i Kur’an mudri.

59. Isaov slu~aj je u Allaha isti kao i slu~aj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” – i on bi.

60. Istina je od Gospodara tvoga, zato ne sumnjaj!

61. A onima koji se s tobom budu o njemu raspravljali, po{to si ve} pravu istinu saznao, ti reci: “Hodite, pozva}emo sinove na{e i sinove va{e, i `ene na{e i `ene va{e, a do}i }emo i mi, pa }emo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati!”

62. To je, zaista, kazivanje i nema boga osim Allaha! – a Allah je, doista, Silan i Mudar.

63. A ako oni glave okrenu – pa, Allah sigurno dobro zna smutljivce.

64. Reci: “O sljedbenici Knjige, do|ite da se okupimo oko jedne rije~i i nama i vama zajedni~ke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne dr`imo!” Pa ako oni ne pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani!”

65. O sljedbenici Knjige, za{to se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Ind`il nisu objavljeni poslije njega? Za{to ne shvatite?

66. Vi raspravljate o onome o ~emu ne{to i znate, a za{to raspravljate o onome o ~emu ni{ta ne znate? Allah zna, a vi ne znate!

67. Ibrahim nije bio ni Jevrej ni kr{}anin, ve} pravi vjernik, vjerovao je u Boga jednoga, i nije bio idolopoklonik.

68. Ibrahimu su od ljudi najbli`i od ljudi oni koji su ga slijedili, zatim ovaj vjerovjesnik i vjernici. – A Allah je za{titnik vjernika.

69. Neki sljedbenici Knjige jedva bi do~ekali da vas na stranputicu odvedu; me|utim, oni samo sebe odvode, a da i ne slute.

70. O sljedbenici Knjige, za{to u Allahove dokaze ne vjerujete, a da su istina, dobro znate?

71. O sljedbenici Knjige, za{to istinu neistinom zamra~ujete i svjesno istinu krijete?

72. Neki sljedbenici Knjige govore: “Poka`ite da i vi vjerujete u ono {to se objavljuje vjernicima, i to na po~etku dana, a pri kraju dana to porecite ne bi li i oni svoju vjeru napustili.

73. I nemojte priznati nikom, osim istovjernicima va{im, da i nekom drugom mo`e biti dato ne{to sli~no onome {to je vama dato, ili da }e vas oni pred Gospodarom va{im pobijediti.” – Reci: “Pravo uputstvo je jedino Allahovo uputstvo!” – Reci: “Blagodat je samo u Allahovoj ruci, On je daruje kome ho}e.” – A Allah je neizmjerno dobar i zna sve;

74. On Svojom milo{}u naro~ito daruje onoga koga ho}e, – A Allahova blagodat je velika!

75. Ima sljedbenika Knjige koji }e ti vratiti ako im povjeri{ tovar blaga, a ima i onih koji ti ne}e vratiti ako im povjeri{ samo jedan dinar, ako ga ne bude{ stalno pratio. Tako je, jer oni govore: “Nama nije grijeh {to u~inimo neukima” – i o Allahu svjesno govore la`i.

76. A jest! Samo onoga ko obavezu svoju ispuni i grijeha se kloni Allah voli.

77. Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju ne~im {to malo vrijedi – na onom svijetu nikakva dobra ne}e imati, Allah ih ne}e ni osloviti, niti }e na njih, na Sudnjem danu, pa`nju obratiti, niti }e ih o~istiti – njih bolna patnja ~eka.

78. Neki od njih uvijaju jezike svoje ~itaju}i Knjigu da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige, i govore: “To je od Allaha!” – a to nije od Allaha, i o Allahu svjesno govore la`i.

79. Nezamislivo je da ~ovjek kome Allah da Knjigu i znanje i vjerovjesni{tvo – poslije rekne ljudima: “Klanjajte se meni, a ne Allahu!” – nego: “Budite Bo`ji jer vi Knjigu znate i nju prou~avate!”

80. On vam ne}e narediti da meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon {to ste postali muslimani?

81. Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao – obavezu uzeo: “Kad vam, poslije, do|e poslanik koji }e potvrditi da je istina ono {to imate, ho}ete li mu sigurrno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obave`ete?” – Oni su odgovorili: “Pristajemo!” – “Budite, onda, svjedoci” – rekao bi On -, “a i Ja }e s vama svjedo~iti.”

82. A oni koji i poslije toga glave okrenu, oni su doista nevjernici.

83. Zar pored Allahove `ele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu }e se vratiti!

84. Reci: “Mi vjerujemo u Allaha i u ono {to se objavljuje nama i u ono {to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono {to je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima – od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku me|u njima ne pravimo, i mi se samo Njemu iskreno klanjamo.”

85. A onaj koji `eli neku drugu vjeru osim islama, ne}e mu biti primljena, i on }e na onom svijetu nastradati.

86. Allah ne}e ukazati na pravi put onim ljudima koji su postali nevjernici, nakon {to su bili vjernici i tvrdili da je Poslanik istina, a pru`eni su im i jasni dokazi! – Ne}e Allah ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ~ini.

87. Kazna im je – prokletstvo od Allaha i meleka i svih ljudi, nad svima njima, -

88. vje~no }e pod njim ostati i patnja im se ne}e olak{ati niti }e im se vremena dati;

89. ali onima koji se poslije toga pokaju i poprave, njima }e Allah oprostiti i samilostan biti.

90. Onima koji postanu nevjernici, a bili su vjernici, i koji postanu jo{ ve}i nevjernici, kajanje im se doista ne}e primiti, i oni su zbilja zalutali.

91. Ni od jednog nevjernika koji umre kao nevjernik doista se ne}e primiti kao otkup ni sve blago ovog svijeta. Njih ~eka patnja bolna i njima niko ne}e pomo}i.

92. Ne}ete zaslu`iti nagradu sve dok ne udjelite dio od onoga {to vam je najdra`e; a bilo {ta vi udijelili, Allah }e, sigurno, za to znati.

93. Svaka hrana je bila dozvoljena sinovima Israilovim, osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego {to je Tevrat objavljen bio. Reci: “Donesite Tevrat pa ga ~itajte, ako istinu govorite!”

94. A oni koji i poslije toga iznose la`i o Allahu, oni su doista nasilnici.

95. Reci: “Allah govori istinu! Zato slijedite vjeru Ibrahimovu, pravog vjernika, koji nije bio od onih koji Allahu druge smatraju ravnim .”

96. Prvi hram sagra|en za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima.

97. U njemu su znamenja o~evidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko u|e u nj treba da bude bezbjedan. Hodo~astiti Hram du`an je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogu}nosti; a onaj koji ne}e da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.

98. Reci: “O sljedbenici Knjige, za{to u Allahove dokaze ne vjerujete kada je Allah svjedok svega {to radite?”

99. Reci: “O sljedbenici Knjige, za{to onoga koji vjeruje – od Allahove vjere odvra}ate, nastoje}i da je krivom prika`ete, a znate da je istina? A Allah motri na ono {to radite!”

100. O vjernici, ako se budete pokoravali nekim od onih kojima je data Knjiga; oni }e vas, nakon {to ste prihvatili pravu vjeru, ponovo vratiti u nevjernike.

101. A kako mo`ete nevjernici postati kada vam se kazuju Allahovi ajeti i kada je me|u vama Njegov Poslanik? A ko je ~vrsto uz Allaha, taj je ve} upu}en na pravi put.

102. O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!

103. Svi se ~vrsto Allahova u`eta dr`ite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugma neprijatelji, pa je On slo`io srca va{a i vi ste postali, milo{}u Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah obja{njava Svoje dokaze, da biste na pravom putu istrajali.

104. I neka me|u vama bude onih koji }e na dobro pozivati i tra`iti da se ~ini dobro, a od zla odvra}ati, – oni }e {ta `ele posti}i.

105. I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mi{ljenju podvojili kada su im ve} jasni dokazi do{li, – njih ~eka patnja velika.

106. na Dan kada }e neka lica pobijeliti, a neka pocrnjeti. Onima u kojih lica budu crna re}i }e se: “Za{to ste, po{to ste vjernici bili, nevjernici postali? Pa iskusite patnju zato {to niste vjerovali!”

107. A onih u kojih lica budu bijela bi}e u Allahovoj milosti, u njoj }e vje~no ostati.

108. To su, eto, Allahovi dokazi; Mi ih tebi istinito kazujemo! A Allah ne `eli da ikome nepravdu u~ini.

109. Allahovo je sce {to je na nebesima i na Zemlji, i Allahu se sve vra}a.

110. Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tra`ite da se ~ine dobra djela, a od nevaljalih odvra}ate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, ve}inom su nevjernici.

111. Oni vam ne mogu nauditi, mogu vas samo vrije|ati; ako vas napadnu, da}e se u bijeg i poslije im pomo}i ne}e biti.

112. Ma gdje se na{li, bi}e poni`eni, ako se ne stave pod Allahovu za{titu i za{titu muslimana, i zaslu`i}e Allahovu srd`bu i sna}i }e ih bijeda, zato {to u Allahove dokaze ne vjeruju i {to su, ni krive ni du`ne, vjerovjesnike ubijali, i zato {to protiv Boga ustaju i {to u zlu svaku mjeru prekora~uju.

113. Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji po svu no} Allahove ajete ~itaju i mole se;

114. Oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i tra`e da se ~ine dobra djela, a od nevaljalih odvra}aju i jedva ~ekaju da u~ine dobro~instvo; oni su ~estiti;

115. bilo kakvo dobro da urade, bi}e za nj nagra|eni. – A Allah dobro zna one koji se Njega boje.

116. One koji ne vjeruju ne}e odbraniti od Allaha ni bogatstva njihova ni djeca njihova; oni }e stanovnici d`ehennema biti, u njemu }e vje~no ostati.

117. Ono {to u `ivotu na ovom svijetu udijele sli~no je usjevu onih koji su se prema sebi ogrije{ili, koji vjetar pun leda pogodi, i uni{ti ga. Ne ~ini njima Allah nepravdu, oni je sami sebi ~ine.

118. O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast `ele: jedva ~ekaju da muka dopadnete, mr`nja izbija iz njihovih usta, a jo{ je gore ono {to kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate.

119. Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: “Vjerujemo!” – a ~im se na|u nasamo, od srd`be prema vama grizu vrhove prsta svojih. Reci: “Umrite od muke!” Allahu su, zaista, dobro poznate misli sva~ije.

120. Ako kakvo dobro do~ekate, to ih ozlojedi, a zadesili vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete trpjeli i ono {to vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam ne}e nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono {to oni rade.

121. A kada si ti poranio, i ~eljad svoju ostavio da vjernicima odredi{ mjesta pred borbu, – a Allah sve ~uje i zna -,

122. kada dva krila va{a gotovo nisu uzmakla, Allah ih je sa~uvao. – Neka se zato vjernici samo u Allaha pouzdaju!

123. Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malobrojni – zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni -,

124. kad si ti rekao vjernicima: “Zar vam ne}e biti dovoljno da vam Gospodar va{ tri hiljade meleka u pomo} po{alje?

125. Ho}e! Ako budete izdr`ljivi i poslu{ni, i ako vas oni napadnu odmah, Gospodar va{ }e vam poslati u pomo} pet hiljada meleka, sve obilje`enih.”

126. To je Allah u~inio da vas obraduje i da time pouzdanje u srca va{a ulije, – a pobjeda dolazi samo od Allaha, Silnoga i Mudrog -,

127. da jednu skupinu nevjernika uni{ti ili da ih osramoti, te da se vrate razo~arani.

128. Od tebe ne zavisi da li }e On pokajanje njihovo primiti ili }e ih na muke staviti, jer oni su zaista nasilnici.

129. A Allahovo je ono {to je na nebesima i na Zemlji! On opra{ta onome kome ho}e, a na muke stavlja onoga koga ho}e; – i, Allah pra{ta i samilostan je.

130. O vjernici, bezdu{ni zelena{i ne budite, i Allaha se bojte, jer }ete tako posti}i {to `elite,

131. i ~uvajte se vatre za nevjernike pripremljene,

132. i pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana.

133. i nastojte da zaslu`ite oprost Gospodara svoga i d`ennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje,

134. za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srd`bu savla|uju i ljudima pra{taju – a Allah voli one koji dobra djela ~ine:

135. i za one koji se, kada grijeh po~ine ili kad se prema sebi ogrije{e, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko }e oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.

136. Njih ~eka nagrada – oprost od Gospodara njihova i d`ennetske ba{~e kroz koje }e rijeke te}i, u kojima }e vje~no ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!

137. Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte kako su zavr{ili oni koji su poslanike u la` ugonili.”

138. To je obja{njenje svima ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje.

139. I ne gubite hrabrost i ne `alostite se; vi }ete pobijediti ako budete pravi vjernici.

140. Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao {ehide – a Allah ne voli nevjernike –

141. i da bi vjernike o~istio, a nevjernike uni{tio.

142. Zar mislite da }ete u}i u d`ennet, a da Alah ne uka`e na one od vas koji se bore i na one koji su izdr`ljivi?

143. A vi ste smrt pri`eljkivali prije nego {to ste se s njom suo~Ili, pa ste je, eto, o~ima svojim vidjeli.

144. Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo posalnika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne}e Allahu nimalo nauditi, a Allah }e zahvalne sigurno nagraditi.

145. Sve {to je `ivo umire Allahovom voljom u ~asu su|enom. Da}emo onome koji `eli nagradu na ovome svijetu, a da}emo i onome koji `eli nagradu na onom svijetu i sigurno }emo zahvalne nagraditi.

146. A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali niti su se predavali – a Allah izdr`ljive voli –

147. i samo su govorili: “Gospodaru na{, oprosti nam krivice na{e i neumjerenost na{u u postupcima na{im, i u~vrsti korake na{e i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!”

148. I Allah im je dao nagradu na ovom svijetu, a na onom svijetu da}e im nagradu ve}u nego su zaslu`ili, – a Allah voli one koji dobra djela ~ine.

149. O vjernici, ako se budete pokoravali onima koji ne vjeruju, vrati}e vas stopama va{im i bi}ete izgubljeni, -

150. samo je Allah za{titnik va{ i On je najbolji pomaga~.

151. Mi }emo uliti strah u srca onih koji ne}e da vjeruju zato {to druge Allahu ravnim smatraju, o kojima On nije objavio ni{ta; d`ehennem }e njihovo boravi{te postati, a grozno }e prebivali{te nevjernika biti.

152. Allah je ispunio obe}anje Svoje kada ste neprijatelje voljom Njegovom, nemilice ubijali. Ali kada ste duhom klonuli i o svom polo`aju se raspravljati po~eli, kada niste poslu{ali, a On vam je ve} bio ukazao na ono {to vam je drago, – jedni od vas su `eljeli ovaj svijet, a drugi onaj svijet -, onda je On, da bi vas isku{ao, u~inio da uzmaknete ispred njih. I On vam je ve} oprostio, jer je Allah neizmjerno dobar prema vjernicima!

153. Kada ste ono uzmicali, ne obaziru}i se ni na koga, dok vas je Poslanik zvao iza va{ih le|a, Allah vas je kaznio brigom na brigu; da ne biste tugovali za onim {to vam je izmaklo, i nije vas zadesilo. – A Allah dobro zna ono {to radite.

154. Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio, san je neke od vas uhvatio, a drugi su se brinuli samo o sebi, misle}i o Allahu ono {to nije istina, kao {to pogani misle, i govore}i: “Gdje je pobjeda koja nam je obe}ana?” Reci: “O svemu odlu~ju samo Allah!” Oni u sebi kriju ono {to tebi ne pokazuju. “Da smo za bilo {ta pitali”, – govore oni -, “ne bismo ovdje izginuli.” Reci: “I da ste u ku}ama svojim bili, opet bi oni kojima je su|eno da poginu na mjesta pogibije svoje izi{li, da bi Allah ispitao ono {to je u va{im grudima i da bi istra`io ono {to je u va{im srcima – a Allah zna sva~ije misli.”

155. One me|u vama koji su uzmakli na dan kad su se dvije vojske sukobile uistinu je {ejtan naveo da posrnu, zbog onoga {to su prije po~inili. A Allah im je ve} oprostio jer – Allah pra{ta i blag je.

156. O vjernici, ne budite kao nevjernici koji govore o bra}i svojoj kada odu na daleke pute ili kada boj biju: “Da su s nama ostali, ne bi umrli i ne bi poginuli” – da, Allah u~ini to jednom u srcima njihovim; i `ivot i smrt Allahovo su djelo, On dobro vidi ono {to radite.

157. A ako vi na Allahovom putu poginete ili umrete, oprost i milost Allahova su zaista bolji od onoga {to oni gomilaju.

158. Bilo da umrete ili poginete, sigurno }ete se pred Allahom iskupiti.

159. samo Allahovom milo{}u, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im pra{taj i moli da im bude opro{teno i dogovaraj se s njma. A kada se odlu~i{, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.

160. Ako vas Allah pomogne, niko vas ne}e mo}i pobijediti, a ako vas ostavi bez podr{ke, ko je taj ko vam, osim Njega, mo`e pomo}i? I samo u Allah neka se pouzdaju vjernici!

161. Nezamislivo je da Vjerovjesnik {ta utaji! A onaj ko ne{to utaji – donije}e na Sudnji dan to {to je utajio i tada }e se svakome u potpunosti dati ono {to je zaslu`io, nikome se nepravda ne}e u~initi.

162. Zar se onaj koji je Allahovu naklonost zaslu`io mo`e porediti s onim koji je Allahovu srd`bu navukao i ~ije }e prebivali{te biti d`ehennem? – A u`asno je to boravi{te!

163. Oni su u Allaha – po stepenima. a Allah dobro vidi ono {to oni rade.

164. Allah je vjernike milo{}u Svojom obasuo kad im je jednog izme|u njih kao poslanika poslao, da im rije~i Njegove kazuje, da ih o~isti i da ih Knjizi i mudrosti nau~i, jer su prije bili u o~itoj zabludi.

165. Zar – kad vas je sna{la nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, mo`ete re}i: “Otkud sad ovo?!” Reci: “To je od vas samih!” Allah, zaista, sve mo`e.

166. Ono {to vas je zadesilo onoga dana kada su se sukobile dvije vojske bilo je Allahovom voljom – da bi otkrio ko su pravi vjernici.

167. i da bi otkrio ko su licemjeri, oni koji su, kad im je re~eno: “Do|ite, borite se na Allahovu putu ili se branite!” – odgovorili: “Da znamo da }e pravog boja biti, sigurno bismo vas slijedili.” Toga dana bili su bli`e nevjerovanju nego vjerovanju, jer su ustima svojim govorili ono {to nije bilo u srcima njihovim. – A Allah dobro zna ono {to oni kriju.

168. Onima koji se nisu borili, a o bra}i svojoj govorili: “Da su nas poslu{ali, ne bi izginuli”, reci “Pa vi smrt izbjegnite, ako istinu govorite!”

169. Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara svoga,

170. radosni zbog onoga {to im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se jo{ nisu pridru`ili, za koje nikakva straha ne}e biti i koji ni za ~im ne}e tugovati;

171. radova}e se Allahovoj nagradi i milosti i tome {to Allah ne}e dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici.

172. One koji su se Allahu i Poslaniku i nakon zadobijenih rana odazvali, one izme|u njih, koji su dobro ~inili i bogobojazni bili – ~eka velika nagrada;

173. one kojima je, kada su im ljudi rekli: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pri~uvate!” – to u~vrstilo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!”

174. I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan, – a Allah je neizmjerno dobar.

175. To vas je samo {ejtan pla{io pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici!

176. Neka te ne `aloste oni koji srljaju u nevjerstvo, oni nimalo ne}e Allahu nauditi; Allah ne `eli da im da bilo kakvu nagradu na onom svijetu, i njih ~eka patnja velika.

177. Oni koji su umjesto prave vjere nevjerovanje prihvatili ne}e Allahu nimalo nauditi; njih ~eka patnja velika.

178. Neka nikako ne misle nevjernici da je dobro za njih to {to im dajemo dug `ivot. Mi im ga dajemo samo za to da {to vi{e ogrezu u grijehu; njih ~eka sramna patnja.

179. Allah ne}e vjernike s licemjerima ostaviti, ve} }e lo{e od dobrih odvojiti. Allah vama ne}e ono {to je skriveno otkriti, ve} On za to odabere onoga koga ho}e od poslanika Svojih; zato vjerujte u Allaha i poslanike Njegove; i ako budete vjerovali i Allaha se bojali, ~eka vas nagrada velika.

180. Neka oni koji {krtare u onome {to im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bi}e im o vratu obje{eno ono ~ime su {krtarili, a Allah }e nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono {to radite.

181. Allah je ~uo rije~i onih koji su rekli: “Allah je siroma{an, a mi smo bogati!” Naredi}emo Mi da se pribilje`i ono {to su oni rekli, kao i {to su, ni krive ni du`ne, vjerovjesnike ubijali, i re}i }emo: “Iskusite patnju u ognju

182. zbog djela ruku va{ih!” – A Allah nije nepravedan prema robovima Svojim.

183. Jevrejima koji govore: “Bog nam je naredio da ne vjerujemo ni jednom poslaniku prije nego {to prinese `rtvu koju }e vatra progutati” – reci: “I prije mene su vam poslanici jasne dokaze donosili, a i taj o kome govorite, pa za{to ste ih, ako istinu govorite, ubijali?”

184. A ako i tebe budu la{cem smatrali – pa, i prije tebe su smatrani la{cima poslanici koji su jasne dakaze i listove i Knjigu svjetilju donosili.

185. Svako `ivo bi}e }e smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobi}ete u potpunosti plate va{e, i ko bude od vatre udaljen i u d`ennet uveden – taj je postigao {ta je `elio; a `ivot na ovom svijetu je samo varljivo nasla|ivanje.

186. Vi }ete sigurno biti isku{avani u imecima va{im, i `ivotima va{im, i slu{a}ete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobo`aca. I ako budete izdr`ali i Allaha se bojali, pa – tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni.

187. A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da }e je sigurni ljudima obja{njavati da ne}e iz nje ni{ta kriti, oni su je, poslije, za le|a svoja bacili i ne~im {to malo vrijedi zamijenili; a kako je ru`no to {to su u zamjenu dobili!

188. Ne misli nikako da }e oni koje veseli ono {to rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono {to nisu u~inili – nikako ne misli da }e se kazne spasiti; njih ~eka te{ka patnja.

189. Samo Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i jedino je Allah kadar sve!

190. U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni no}i i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene,

191. za one koje i stoje}i i sjede}i i le`e}i Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmi{ljaju. “Gospodaru na{, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sa~uvaj nas patnje u vatri!

192. Gospodaru na{, onoga koga Ti bude{ u vatru ubacio Ti si ve} osramotio, a nevjernicima ne}e niko u pomo} prite}i.

193. Gospodaru na{, mi smo ~uli glasnika koji poziva u vjeru; ’Vjerujte u Gospodara va{eg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru na{, oprosti nam grijehe na{e i pre|i preko r|avih postupaka na{ih, i u~ini da poslije smrti budemo s onima dobrima.

194. Gospodaru na{, podaj nam ono {to si nam obe}ao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti }e{, doista, Svoje obe}anje ispuniti!”

195. I Gospodar njihov im se odaziva: “Nijednom trudbeniku izme|u vas trud njegov ne}u poni{titi, ni mu{karcu ni `eni – vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zavi~aja svoga prognani i koji budu na putu Mome mu~eni i koji se budu borili i poginuli, sigurno }u preko r|avih djela njihovih pre}i i sigurno }u ih u d`ennetske ba{~e, kroz koje }e rijeke te}i, uvesti; nagrada }e to od Allaha biti. – A u Allaha je nagrada najljep{a”.

196. Neka te nikako ne obmanjuje to {to oni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju:

197. kratko u`ivanje, a poslije – d`ehennem }e biti mjesto gdje }e boraviti, a u`asno je to prebivali{te!

198. a one koji se Gospodara svoga boje ~ekaju d`ennetske ba{~e kroz koje }e rijeke te}i, u kojima }e vje~no ostati, – takav }e biti Allahov do~ek. A ono {to ima u Allaha bolje je za one koji budu dobri.

199. Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono {to se objavljuje vama i u ono {to je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne zamjenjuju Allahove rije~i za ne{to {to malo vrijedi; oni }e negradu od Gospodara njihova dobiti. – Allah }e zaista brzo ra~une svidjeti.

200. O vjernici, budite strpljivi i izdr`ljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono {to `elite.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. O ljudi, bojte se Gospodar svoga, koji vas od jednog ~ovjeka stvara, a o njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge mu{karce i `ene rasijao. I Allah se bojte – s imenom ~ijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi.

2. I siro~adi imanja njihova uru~ite, r|avo za dobro ne podme}ite i imetke njihove s imecima va{im ne tro{ite, – to bi, zaista, bio veliki grijeh.

3. Ako se bojite da prema `enama sirotama ne}ete biti pravedni, onda se `enite sa onim `enama koje su vam dopu{tene, sa po dvije, sa po tri i sa po ~etiri. A ako strahujete da ne}ete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili – eto vam onih koje posjedujete. Tako }ete se najlak{e nepravde sa~uvati.

4. i draga srca `enama vjen~ane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga {ta poklone, to s prijatno{}u i ugodno{}u u`ivajte.

5. I rasipnicima imetke, koje vam je Allah povjerio na upravljanje, ne uru~ujte, a njihov imetak za ishranu i odijevanje tro{ite; i prijatne rije~i im govorite.

6. I provjeravajte siro~ad dok ne stasaju za brak; pa ako ocjenite da su zreli, uru~ite im imetke njihove. I ne `urite da ih rasipni~ki potro{ite dok oni ne odrastu. Ko je imu}an – neka se uzdr`i, a ko je siroma{an – neka onoliko koliko mu je, prema obi~aju, neophodno tro{i. A imetke im uru~ujte u prisustvu svjedoka. A dosta je to {to }e se pred Allahom ra~un polagati.

7. Mu{karcma pripada dio onoga {to ostave roditelji i ro|aci, i `enama dio onoga {to ostave roditelji i ro|aci, bilo toga malo ili mnogo, odre|eni dio.

8. A kada diobi prisustvuju ro|aci, siro~ad i siromasi, i njima ne{to darujte i lijepu rije~ im recite.

9. I neka se pribojavaju, kao kad bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju strahuju, i neka se boje Allaha i neka govore istinu.

10. Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siro~adi – doista jedu ono {to }e ih u vatru dovesti i oni }e u ognju gorjeti.

11. Allah vam nare|uje da od djece va{e – mu{kom pripadne toliko koliko dvjema `enskima. A ako bude vi{e od dvije `enskih, njima – dvije tre}ine onoga {to je ostavio, a ako je samo jedna njoj – polovina. A roditeljima, svakom posebno – {estina od onoga {to je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a naslje|uju ga samo roditelji, onda njegovoj materi – tre}ina. A ako bude imao bra}e, onda njegovoj materi – {estina, po{to se izvr{i oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bli`i, roditelji va{i ili sinovi va{i. To je Allahova zapovijed! – Allah, zaista, sva zna i mudar je.

12. A vam pripada – polovina onoga {to ostave `ene va{e, ako ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete, onda – ~etvrtina onoga {to su ostavile, po{to se izvr{i oporuka koju su ostavile, ili podmiri dug. A njima – ~etvrtina onoga {to vi ostavite, ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete, njima – osmina onoga {to ste ostavili, po{to se izvr{i oporuka koju ste ostavili, ili podmiri dug. A ako mu{karac ili `ena ne budu imali ni roditelja ni djeteta, a budu imali brata ili sestru, onda }e svako od njih dvoje dobiti – {estinu; a ako ih bude vi{e, onda zajedni~ki u~estvuju u tre}ini, po{to se izvr{i, ne o{te}uju}i nikoga, oporuka koja je ostavljana ili podmiri dug; to je Allahova zapovijed! – A Allah sva zna i blag je.

13. To su Allahovi propisi. Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu – On }e uvesti u d`ennetske ba{~e, kroz koje }e rijeke te}i, u kojima }e vje~no ostati, i to je uspjeh veliki.

14. A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio – On }e u vatru baciti, u kojoj }e vje~no ostati; njega ~eka sramna patnja.

15. Kada neka od `ena va{ih blud po~ini, zatra`ite da to protiv njih ~etvorica od vas posvjedo~e, pa ako posvjedo~e, dr`ite ih u ku}ama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne na|e izlaz neki.

16. A ako dvoje to u~ine, izgrdite ih; pa ako se pokaju i poprave, onda ih na miru ostavite, jer Allah prima pokajanje i samilostan je.

17. Allah prima pokajanje samo od onih koji u~ine kakvo r|avo djelo samo iz lakosmislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima }e Allah oprostiti. – A Allah sve zna i mudar je.

18. Uzaludno je kajanje onih koji ~ine r|ava djela, a koji, kad se nekom od njih pribli`i smrt, govore: “Sad se zaista kajem!” a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.

19. O vjernici, zabranjuje vam se da `ene kao stvari naslje|ujete, preko volje njihove, i da im te{ko}e pri~injavate, s namjerom da ne{to od onoga {to ste im darovali prisvojite, osim ako budu o~ito zgrije{ile. S njima lijepo `ivite! A ako prema njima odvratnost osjetite, mogu}e je da je ba{ u onome prema ~emu odvratnost osje}ate Allah veliko dobro dao.

20. Ako ho}ete da jednu `enu pustite, a drugom se o`enite, i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ni{ta od toga. Zar da joj to nasilno oduzmete, ~ine}i o~igledan grijeh?

21. Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim `ivjeli i kada su one od vas ~vrstu obavezu uzele.

22. I ne `enite se `enama kojima su se `enili o~evi va{i, – a {to je bilo, bi}e opro{teno; to bi, uistinu, bio razvrat, gnusoba i ru`an put.

23. Zabranjuju vam se: matere va{e, i k}eri va{e, i sestre va{e i sestre o~eva va{ih, i sestre matera va{ih i brati~ne va{e, i sestri~ne va{e, i pomajke va{e koje su vas dojile, i sestre va{e po mlijeku, i majke `ena va{ih, i pastorke va{e koje se nalaze pod okriljem od `ena va{ih s kojima ste imali bra~ne odnose, – ali ako vi s njima niste imali bra~ne odnose, onda vam nije grijeh -, i `ene va{ih ro|enih sinova, i da sastavite dvije sestre, – {to je bilo, bilo je, Allah zaista pra{ta i samilostan je, -,

24. i udate `ene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi, – a ostale su vam dozvoljene. ako `elite da im vjen~ane darove date i da se njima o`enite, a ne da blud ~inite. A `enama va{im s kojima ste imali bra~ne odnose podajte vjen~ane darove njihove kao {to je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije odre|enog vjen~anog dara, s njima nagodite. Allah zaista sva zna i mudar je.

25. A onome me|u vama koji nije dovoljno imu}an da se o`eni slobodnom vjernicom – eto mu one u va{em vlasni{tvu, robinje va{e, vjernice, – a Allah najbolje zna kakvo je vjerovanje va{e -, ta jedne ste vjere. I `enite se njima, s dopu{tenjem vlasnika njihovih, i podajte im vjen~ane darove njihove, kako je uobi~ajeno, kada su ~edne i kada javno ne ~ine blud i kada tajno ne `ive s ljubavnicima. – A kada one kao udate po~ine blud, neka se kazne polovinom kazne propisane za slobodne `ene. – To je za onoga od vas koji se boji bluda; – a bolje vam je da se uzdr`ite! Allah pra{ta i samilostan je.

26. Allah `eli da vam objasni i da vas putevima kojma su i{li oni prije vas uputi, i da vam oprosti. – A Allah sve zna i mudar je.

27. Allah `eli da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode `ele da daleko s pravog puta skrenete.

28. Allah `eli da vam olak{a. – a ~ovjek je stvoren kao nejako bi}e.

29. O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen na~in imanja ne prisvajajte, – ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak – i jedni druge ne ubjajte! Allah je, doista, prema vama milostiv.

30. Onoga ko to nepravi~no i nasilno uradi – Mi }emo u vatru baciti, to je Allahu lahko.

31. Ako se budete klonili velikih grijehova, oni koji su vam zabranjeni, Mi }emo pre}i preko manjih ispada va{ih i uve{}emo vas u divno mjesto.

32. I ne po`elite ono ~ime je Allah neke od vas odlikovao. Mu{karcima pripada nagrada za ono {to oni urade, a `enama nagrada za ono {to one urade. I Allaha iz izoblja Njegova molite. – Allah, zaista, sva dobro zna!

33. Mi smo odredili nasljednike svemu onome {to ostave roditelji i ro|aci. A onima s kojima ste sklopili ugovore – podajte njihov dio – Allah je, zaista, svemu svjedok.

34. Mu{karci vode brigu o `enama zato {to je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato {to oni tro{e imetke svoje. Zbog toga su ~estite `ene poslu{ne i za vrijeme mu`evljeva odsustva vode brigu o onome o ~emu treba da brigu vode, jer i Allah njih {titi. A onih ~ijih se neposlu{nosti pribojavate, vi posavjetujte, pa ih i udarite; kad vam postanu poslu{ne, onda im zulum ne ~inite! – Allah je, zaista, uzvi{en i velik!

35. A ako se bojite razdora izme|u njih dvoje, onda po{aljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni `ele izmirenje, Allah }e ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obavje{ten!

36. I Allahu se klanjte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobro~instvo ~inite, i ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i kom{ijama, bli`njim, i kom{ijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u va{em posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvali{u,

37. one koji {krtare i tra`e od drugih da budu {krti i koji kriju ono {to im je Allah ih obilja svoga darovao; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju –

38. i one koji tro{e imanja svoja da se pred svijetom poka`u, a ni Allaha ni u onaj svijet ne vjeruju. – A kome je {ejtan drug, zao mu je drug!

39. A {ta bi im bilo da u Allaha i u onaj svijet vjeruju i da od onoga {to im Allah daje udjeljuju, kad Allah o njima sve zna?

40. Allah ne}e nikome ni trunku nepravde u~initi. Dobra djela On }e umnogostru~iti i jo{ od Sebe nagradu veliku dati.

41. A {ta }e, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?

42. Tog dana jedva bi do~ekali oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali da je nad njima zemlja poravnana; a od Allaha ne}e mo}i ni jednu rije~ sakriti.

43. O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali {ta izgovarate, i kada ste d`unubi – osim ako ste putnici – sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas obavio prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa `enama, a ne na|ete vode, onda dlanovima ~istu zemlju dotaknite i lica va{a i ruke va{e potarite. – Allah, zaista, bri{e grijehe i pra{ta.

44. Zar ne vidi{ kako oni kojima je dat dio Knjige pravi put zamjenjuju za zabludu i `ele da i vi s pravog puta skrenete?

45. Allah dobro poznaje neprijatelje va{e, i Allah je dovoljan za{titinik i Allah je dovoljan pomaga~!

46. Ima Jevreja koji izvr}u smisao rije~ima i govore uvijaju}i jezicima svojim i hule}i pravu vjeru: “^ujemo, ali se ne pokoravamo!” i “^uj, ne ~uli te!” i “Ra’ina!’ A da oni ka`u: “^ujemo i pokoravamo se!” i “^uj” i “Pogledaj na nas!” – bilo bi za njih bolje i ispravnije; ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje.

47. O vi kojima je Knjiga data, u ovo {to objavljujemo povjerujte – ono {to potvr|uje kao istinito ono {to ve} imate – prije nego {to izbri{emo crte lica i ne damo im oblik kakav je straga, ili prije nego ih prokunemo kao {to smo prokleli one koji nisu subotu po{tivali. – A Allahova zapovijest se mora izvr{iti.

48. Allah ne}e oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprosti}e manje grijehove od toga, kome On ho}e. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim ~ini, izmi{ljaju}i la`, grijeh veliki.

49. Zar ne vidi{ one koji sebe smatraju od grijeha ~istim? Me|utim, Allah osloba|a od grijeha onoga koga On ho}e, i nikome se ne}e, ni koliko trun jedan, nepravda u~initi.

50. Pogledaj kako izmi{ljaju la` o Allahu! A to je dovoljno da se te{ko ogrije{e.

51. Zar ne vidi{ one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i {ejtana vjeruju, a o neznabo{cima govore: “Oni su na ispravnijem putu od vjernika”.

52. Njih je Allah prokleo, a onome koga je Allah prokleo ne}e{ na}i nikoga ko bi mu pomogao.

53. Kada bi oni bilo kakav udio u vlasti imali, ljudima ne bi ni{ta dali

54. ili bi ljudima na onome {to im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli. A Mi smo Ibrahimovim potomcima Knjigu i mudrost dali, i carstvo im veliko darovali,

55. i bilo ih je koji su u nju vjerovali, a bilo ih je koji su od nje odvra}ali – njima je dovoljan d`ehennem, oganj u`areni!

56. One koji ne vjeruju u dokaze Na{e Mi }emo sigurno u vatru baciti; kad im se ko`e ispeku, zamjeni}emo ih drugim ko`ama da osjete pravu patnju. Allah je, zaista silan i mudar.

57. A one koji vjeruju i ~ine dobra djela uve{}emo, sigurno, u d`ennetske ba{~e, kroz koje }e rijeke te}i; u njima }e vje~no i zauvijek ostati, a u njima }e ~iste `ene imati, i u debelu hladovinu }emo ih uvesti.

58. Allah vam zapovijeda da odgovorne slu`be onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravi~no sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve ~uje i vidi.

59. O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima va{im. A ako se u ne~emu ne sla`ete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rje{enje ljep{e.

60. Zar ne vidi{ one koji tvrde da vjeruju u ono {to se objavljuje tebi i u ono {to je objavljeno prije tebe pa ipak `ele da im se pred {ejtanom sudi, a nare|eno im je da ne vjeruju u njega. A {ejtan `eli da ih u veliku zabludu navede.

61. Kad im se ka`e: “Prihvatite ono {to Allah objavljuje, i Poslanika!” – vidi{ licemjere kako se od tebe sasvim okre}u.

62. A {ta }e tek biti kad ih, zbog djela ruku njihovih, pogodi kakva nesre}a, pa ti do|u kunu}i se Allahovom: “Mi smo samo htjeli da u~inimo dobro i da bude sloge”.

63. Allah dobro zna {ta je u srcima njihovim, zato se ti ne obaziri na rije~i njihove i posavjetuju ih, i reci im o njima ono {to }e ih dirnuti.

64. A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom nare|enju, pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogrije{ili do|u tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.

65. I tako Mi Gospodara tvoga, oni ne}e biti vjernici dok za sudiju u sporovima me|usobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u du{ama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.

66. A da smo Mi njima naredili: “Poubijajte se!” – ili: “Iselite se iz zavi~ja svog!” malo ko od njih bi to u~inio. A kada bi oni onako kako im se savjetuje postupali, bilo bi im bolje i bili bi ~vr{}i u vjeri.

67. i tada bismo im Mi, sigurno, veliku nagradu dali

68. i na pravi put ih usmjerili.

69. Oni koji su poslu{ni Allahu i Poslaniku bi}e u dru{tvu vjerovjesnika, i pravednika, i {ehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako }e oni divni drugovi biti!

70. Ta blagodat }e od Allaha biti, a dovoljno je to {to Allah sve zna.

71. O vjernici, budite oprezni i nastupajte ili u ~etama ili odjednom svi.

72. Me|u vama ima i takvih koji }e sigurno oklijevati i koji }e i koji }e, ako do`ivite poraz, re}i: “Sam Allah mi je milost Svoju ukazao {to s njima nisam bio!”

73. A ako vam Allah da pobjedu, on }e sigurno re}i – kao da je izme|u vas i Njega bilo nekakvo prijateljstvo -: “Da sam, kojom sre}om, s njima bio, veliki plijen bi dobio!”

74. I neka se zato na Allahovu putu bore oni koji ne `ale da `rtvuju `ivot na ovom svijetu za onaj svijet. A onoga ko se bori na Allahovu putu, pa pogine ili pobijedi, Mi }emo, sigurno, obilno nagraditi.

75. A za{to se vi ne biste borili na Allahovu putu za potla~ene, za mu{karce i `ene i djecu, koji uzvikuju: “Gospodaru na{, izbavi nas iz ovog grada, ~iji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi za{titnika i Ti nam podaj onoga ko }e nam pomo}i!”

76. Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na {ejtanovom. Zato se borite protiv {ejtanovih {ti}enika, jer je {ejtanovo lukavstvo zaista slabo.

77. Zar ne vidi{ one kojima je re~eno: “Dalje od boja, ve} molitvu obavljajte i milostinju dajite! A kada im bi propisana borba, odjednom se neki od njih poboja{e ljudi, kao {to se Allaha boje, ili jo{ vi{e, i uzviknu{e: “Gospodaru na{, za{to si nam borbu propisao? Da si nas toga jo{ neko vrijeme po{tedio!” Reci: “U`ivanje na ovom svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; i nikome se od vas ni koliko trun jedan ne}e u~initi nepravda.”

78. Ma gdje bili, sti}i }e vas smrt, pa kad bili i u visokim kulama. ako ih stigne kakvo dobro, oni vele: “Ovo je od Allaha!” a sna|e li ih kakvo zlo, govore: “Ovo je zbog tebe!” Reci: “Sve je od Allaha!’ Pa {ta je tim ljudima?! – oni kao da ne razumiju ono {to im se govori!

79. Sre}a koja ti se dogodi od Allaha je, a nesre}u koja te zadesi sam si zaslu`io. Mi smo te, kao poslanika, svim ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok.

80. Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okre}e – pa, Mi te nismo poslali da im ~uvar bude{.

81. `Licemjeri govore: “Pokoravamo se!” a kada odu od tebe, onda neki od njih no}u snuju ne{to {to je suprotno onome {to ti govori{, i Allah naredi da se ono {to oni snuju pribilje`i. Ti ih izbjegavaj i u Allaha se pouzdaj, jer Allah je dovoljan za{titinik.

82. A za{to oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allah, sigurno bi u njemu na{li mnoge protivrje~nosti.

83. Kada saznaju za ne{to va`no, a ti~e bezbjednosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono {to `ele da saznaju. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno {ejtana slijedili.

84. Zato se bori na Allahovu putu, pa makar sam bio, a podsti}i i vjernike; Allah }e zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, Allah je ja~i i kazne Njegove su stro`ije.

85. Onaj ko se bude za dobro zalagao – bi}e i njemu udio u nagradi, a onaj ko se bude za zlo zauzimao – bi}e i njemu udio u kazni. – A Allah nad svim bdi.

86. Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljep{im od njega otpozdravite, ili ga uzvratite, jer }e Allah za sve obra~un tra`iti.

87. Allah }e vas – nema drugog boga osim Njega – sigurno sabrati na Sudnjem danu, u to nema nimalo sumnje! A ~ije su rije~i od Allahovih rije~i istinitije?

88. Za{to se podvajate kada su u pitanju licemjeri koje je Allah vratio u nevjernike zbog postupaka njihovih! Zar `elite da na pravi put uputite one koje je Allah u zabludi ostavio? A onoga koga Allah u zabludi ostavi – ti nikada ne}e{ na pravi put uputiti.

89. Oni bi jedva ~ekali da i vi budete nevjernici kao {to su i oni nevjernici, pa da budete jednaki. Zato ih ne prihvatajte kao prijatelje dok se radi Allaha ne isele. A ako okrenu le|a, onda ih hvatajte i ubijate gdje god ih na|ete, i nijednog od njih kao prijatelja i pomaga~a ne prihvatajte,

90. osim onih koji se sklone kod nekog plemena s kojim vi imate ugovor o nenapadanju, ili vam do|u, a te{ko im je da se bore protiv vas ili plemena svog. A da Allah ho}e, okrenuo bi ih protiv vas i oni bi se, uistinu, protiv vas borili. Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih.

91. Vi }ete nailaziti i na one koji `ele da budu bezbjedni i od vas i od naroda svog; kad god se pozovu da budu mnogobo{ci, vrate se u bezvjerstvo. Ako se oni ne okane vas i ne ponude vam mir i ako ne prestanu vojevati protiv vas, vi ih hvatajte i ubijajte gdje god ih stignete, puno pravo vam dajemo protiv njih.

92. Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se mo`e dogoditi samo – nehotice. Onaj ko ubije vjernika nehotice – mora osloboditi ropstva jednog roba – vjernika i predati krvarinu porodici njegovoj; oslobo|en je krvarine jedino ako oni oproste. Ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj, a sam je vjernik, mora osloboditi ropstva jednog roba – vjernika; a ako pripada narodu s kojim ste u savezu, mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi ropstva jednog roba – vjernika. Ne na|e li, mora uzastopce postiti dva mjeseca da bi Allah primio pokajanje – a Allah sve zna i mudar je.

93. Onome ko hotimi~no ubije vjernika kazna }e biti – d`ehennem, u kome }e vje~no ostati; Allah }e na njega gnjev Svoj spustiti i prokle}e ga i patnju mu veliku pripremiti.

94. O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro ispitajte i onome ko vam nazove selam ne recite: “Ti nisi vjernik!” – kako biste se domogli ovozemaljskih dobara; ta u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije bili kao oni, pa vam je Allah darovao milost Svoju; zato uvijek sve dobro ispitajte, a Allahu je, zaista, poznato ono {to radite.

95. Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i `ivotima svojim. One koji se budu borili ula`u}i imetke svoje i `ivote svoje Allah }e odlikovati ~itavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obe}ava lijepu nagradu. Allah }e borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu,

96. po~asti od Sebe i oprost i milost. – Allah pra{ta i samilostan je.

97. Kad budu uzimali du{e onima koji su se prema sebi ogrije{ili, meleki }e upitati: “[ta je bilo s vama?” – “Bili smo potla~eni na Zemlji” – odgovori}e. – “Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?” – re}i }e meleki, i zato }e njihovo prebivali{te biti d`ehennem, a u`asno je on boravi{te.

98. Samo nemo}nim mu{karcima, i `enama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snala`ljivi i nisu znali puta,

99. Allah }e, ima nade, oprostiti jer Allah bri{e grijehe i pra{ta.

100. Onaj ko se iseli Allaha radi na}i }e na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja, i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – A Allah mnogo pra{ta i milostiv je.

101. Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite, i kada se bojite da }e vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji.

102. Kada ti bude{ me|u njima i kad odlu~i{ da zajedno sa njima obavi{ molitvu, neka jedni s tobom molitvu obavljaju i neka svoje oru`je uzmu; i dok budete obavljali molitvu, neka drugi budu iza vas, a onda neka do|u oni koji jo{ nisu obavili molitvu pa neka i oni obave molitvu s tobom, ali neka dr`e oru`je svoje i neka budu oprezni. Nevjernici bi jedva do~ekali da oslabi pa`nja va{a prema oru`ju i oru|u va{em, pa svi odjednom na vas navale. A ako vam bude smetala ki{a ili ako bolesni budete, nije vam grijeh da oru`je svoje odlo`ite, samo oprezni budite. Allah je nevjernicima pripremio sramnu patnju.

103. A kada molitvu zavr{ite, Allaha spominjite, i stoje}i, i sjede}i, i le`e}i. A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u odre|eno vrijeme molitvu obavljaju.

104. Nemojte malaksati tra`e}i neprijatelja; ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se jo{ od Allaha nadate onome ~emu se oni ne nadaju. – A Allah sve zna i mudar je.

105. Mi tebi objvaljujemo Knjigu, samu istinu, da ljudima sudi{ onako kako ti Allah objavljuje. I ne budi branilac varalicama,

106. i zamoli oprost od Allaha, – Allah, uistinu, pra{ta i samilostan je.

107. I ne brani one koji su u du{ama svojim podmukli jer Allah nikako ne voli onoga ko je podmukao, gre{nik.

108. Oni se kriju od ljudi, ali se ne mogu sakriti od Allaha, a On je s njima i kad no}u smi{ljaju rije~i kojima On nije zadovoljan; Allah dobro zna sve ono {to oni rade.

109. Eto, vi ih branite na ovom svijetu, a ko }e ih pred Allahom na Sudnjem danu braniti, ili ko }e im zastupnik biti?

110. Onaj ko kakvo zlo u~ini ili se prema sebi ogrije{i pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – na}i }e da Allah pra{ta i da je milostiv.

111. Onaj ko grijeh uradi – na svoju {tetu ga je uradio. – A Allah sve zna i mudar je.

112. A onaj ko kakav prestup ili grijeh po~ini pa time nedu`na ~ovjeka potvori – natovario je na sebe i kletvu i grijeh o~iti.

113. Da nije Allahove dobrote i Njegove milosti prema tebi, – naki pojedinci njihovi su bili naumili da te prevare – ali su samo sebe prevarili, a tebi nisu nimalo naudili. Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i u~i te onome {to nisi znao; velika je Allahova blagodat prema tebi!

114. Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada tra`e da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela ~ine ili da se uspostavlja sloga me|u ljudima. A ko to ~ini iz `elje da Allahovu naklonost stekne Mi }emo mu, sigurno, veliku nagradu dati.

115. Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji po|e putem koji nije put vjernika, pusti}emo da ~ini {ta ho}e, i baci}emo ga u d`ehennem, – a u`asno je on boravi{te!

116. Allah sigurno ne}e oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprosti}e kome ho}e ono {to je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan.

117. Oni se mimo Allah `enskim kumirima klanjaju, a ne klanjaju se drugom do {ejtanu-prkosniku,

118. prokleo ga Allah! A on je rekao: “Ja }u se sigurno potruditi da preotmem za sebe odre|en broj Tvojih robova,

119. i navodi}u ih, sigurno, na stranputice, i primamljiva}u ih, sigurno, la`nim nadama, i sigurno }u im zapovjediti pa }e stoci u{i rezati, i sigurno }u im narediti pa }e stvorenja Allahova mijenjati!” A onaj ko za za{titnika {ejtana prihvati, a ne Allaha, doista }e propasti!

120. On im obe}ava i primaljuje ih la`nim nadama, a ono {to im {ejtan obe}a samo je obmana.

121. Njihovo prebivali{te bi}e d`ehennem i oni iz njega ne}e na}i spasa!

122. One koje vjeruju i ~ine dobra djela uve{}emo u d`ennetske ba{~e kroz koje }e rijeke te}i, u kojima }e vje~no i zauvijek ostati, – Allahovo je istinito obe}anje, a ~ije su rije~i od Allahovih istinitije!

123. To ne}e biti ni po va{im `eljama ni po `eljama sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bi}e ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, ni za{titnika ni pomaga~a;

124. a onaj ko ~ini dobro, bio mu{karac ili `ena, a vjernik je, – u}i }e u d`ennet i ne}e mu se u~initi ni koliko trun jedan nepravda.

125. Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, ~ine}i jo{ i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? – A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja.

126. Allahovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemlji; i Allah sve zna.

127. Oni tra`e od tebe propise o `enama. Reci: “Allah }e vam objasniti propise o njima – ne{to vam je ve} kazao u Knjizi o `enama-sirotama, kojima uskra}ujete ono {to im je propisano a ne `elite da se njima o`enite, i o nejakoj djeci, i o tome da sa siro~adi treba da pravedno postupite. A Allah sigurno zna za dobro koje u~inite.

128. Ako se naka `ena pla{i da }e joj mu` po~eti joguniti ili da }e je zanemariti, onda se oni ne}e ogrije{iti ako se nagode, – a nagodba je najbolji na~in -, ta ljudi su stvoreni lakomi! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali – pa, Allah dobro zna ono {to radite.

129. Vi ne mo`ete potpuno jednako postupati prema `enama svojim ma koliko to `eljeli, ali ne dopustite sebi takvu naklonost pa da jednu ostavite u neizvjesnosti. I ako vi budete odnose popravili i nasilja se klonili, – pa, Allah }e, zaista, oprostiti i samilostan biti.

130. A ako se nih dvoje ipak rastave, Allah }e ih, iz obilja Svoga, neovisnim u~initi; – Allah je neizmjerno dobar i mudar.

131. Allahovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemlji. Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, ve} zapovjedili da se bojite Allaha. A ako ne budete vjerovali, – pa, uistinu, Allahovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i On je hvale dostojan!

132. Allahovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemlji, i Allah je kao Gospodar dovoljan.

133. Ako On ho}e, vas }e ukloniti, o ljudi! a druge dovesti; On je kadar da to u~ini.

134. Onaj ko `eli nagradu na ovom svijetu – pa, u Allaha je nagrada i ovoga i onoga svijeta, – a Allah sve ~uje i sve vidi.

135. O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedo~ite Allaha radi, pa i na svoju {tetu ili na {tetu roditelja i ro|aka, bio on bogat ili siroma{an, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedo~ili ili svjedo~enje izbjegavali, – pa, Allah zaista zna ono {to radite.

136. O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet – daleko je zalutao.

137. Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici, pa opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici, i poja~li nevjerovanje, Allah doista ne}e oprostiti i ne}e ih na pravi put izvesti.

138. Bolnu patnju navijesti licemjerima,

139. koji prijateljuju sa nevjernicima, a ne s vjernicima! Zar kod njih tra`e snagu, a sva snaga pripada samo Allahu?

140. On vam je ve} u Knjizi objavio: kad ~ujete da Allahove rije~i pori~u i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to ~ine dok ne stupe u drugi razgovor, ina~e, bi}ete kao i oni. Allah }e sigurno zajedno sastaviti u d`ehennemu licemjere i nevjernike,

141. one koji i{~ekuju {ta }e biti s vama: pa ako vam Allah daruje pobjedu, oni reknu: “Zar nismo bili uz vas?” a ako sre}a poslu`i nevjernike, onda govore njima: “Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas nismo odbranili od vjernika?” Na Sudnjem danu Allah }e vam svima presuditi! A Allah ne}e dati priliku nevjernicima da uni{te vjernike.

142. Licemjeri misle da }e Allah prevariti, i On }e ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se di`u, i samo zato da bi se pokazli pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu;

143. neodlu~ni su kome }e se privoljeti, da li ovima ili onima. A onoga koga Allah u zabludi ostavi – ti ne}e{ na}i na~ina da ga na pravi put uputi{.

144. O vjernici, ne prijateljujte sa nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar ho}ete da pru`ite Allahu o~igledan dokaz protiv sebe?

145. Licemjeri }e na samom dnu d`ehennema biti i ti im ne}e{ za{titnika na}i;

146. ali oni koji se pokaju i poprave i koji ~vrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, bi}e s vjernicima, a Allah }e sigurno vjernicima veliku nagradu dati.

147. Za{to bi vas Allah ka`njavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran i sveznaju}i.

148. Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to mo`e samo onaj kome je u~injena nepravda. – A Allah sve ~uje i sve zna.

149. Bilo da vi dobro djelo javno u~inite ili ga sakrijete ili nepravdu oprostite, – pa, Allah mnogo pra{ta i sve mo`e.

150. Oni koji u Allah i poslanike Njegove ne vjeruju i `ele da izme|u Allah i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore; “U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo”, i `ele da izme|u toga nekakav stav zauzmu –

151. oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju.

152. A oni koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i nijednog od njih ne izdvajaju – On }e ih, sigurno, nagraditi. – A Allah pra{ta i samilostan je.

153. Sljedbenici Knjige tra`e od tebe da im spusti{ Knjigu. Pa, od Musaa su tra`ili i vi{e od toga, kad su, uglas, rekli: “Poka`i nam Allah!” Zato ih je, zbog bezdu{nosti njihove, munja o{inula. Poslije su, kada su im o~igledni dokazi bili pokazani, tele prihvatili, ali smo i to oprostili, a Musau smo o~itu vlast dali,

154. i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i Mi smo im rekli: “Na kapiju pognutih glava u|ite!” – i jo{ smi im rekli: “O subotu se ne ogrije{ite!” – i od njih smo ~vrsto obe}anje uzeli.

155. Ali zato {to su zavjet prekr{ili i {to u Allahove dokaze nisu povjerovali, {to su ni krive ni du`ne vjerovjesnike ubijali i {to su govorili: “Na{a su srca okorjela” – Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zape~atio, pa ih je samo malo vjerovalo –

156. i zbog nevjerovanja njihova i zbog izno{enja te{kih kleveta protiv Merjeme

157. i zbog rije~i njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika:… A nisu ga ni ubili ni raspeli, ve} im se pri~inilo. Oni koji su se o njemu u mi{ljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ni{ta pouzdano znali, samo su naga|ali; a sigurno je da ga nisu ubili,

158. ve} ga je Allah uzdigao Sebi. – a Allah je silan i mudar.

159. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, ne}e u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on }e protiv njih svjedo~iti.

160. I zbog te{kog nasilja Jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena, i zbog toga {to su mnoge od Allahova puta odvra}ali

161. i zato {to su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato {to su tu|e imetke na nedozvoljen na~in jeli. A za nevjernike me|u njima Mi smo kaznu bolnu pripremili.

162. Ali onima me|u njima koji su u nauku sasvim upu}eni, i pravim vjernicima, – oni vjeruju u ono {to se objavljuje tebi i u ono {to je objavljeno prije tebe – naro~ito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allah i u onaj svijet vjeruju, – njima }emo sigurno veliku nagradu dati.

163. Mi objavljujemo tebi kao {to smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavili smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur –

164. i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, – a Allah je sigurno s Musaom razgovarao -,

165. o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. – A Allah je silan i mudar.

166. Allah svjedo~i da je istina ono {to ti objavljuje, objavljuje ono {to On jedini zna, a i meleki svjedo~e; – a dovoljan je Allah kao svjedok.

167. One koji ne}e da vjeruju i koji od Allahova puta odvra}aju daleko su zalutali.

168. onima koji ne}e da vjeruju i koji }ine nepravdu Allah doista ne}e oprostiti i ne}e im put pokazati,

169. osim puta u d`ehennem; u kome }e vje~no i zauvijek ostati; to je Allahu lahko.

170. O ljudi, Poslanik vam je ve} donio Istinu od Gospodara va{eg; zato vjerujte – bolje vam je! A ako ne budete vjerovali, – pa, Allahovo je ono {to je nebesima i na Zemlji, i Allah sve zna i mudar je.

171. O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Rije~ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove posalnike i ne govorite: “Trojica su!” Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, – hvaljen neka je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao za{titnik.

172. Mesihu ne}e biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najbli`im. A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah }e ih sve pred Sebe sakupiti:

173. vjernike koji su dobra djela ~inili On }e prema zasluzi nagraditi i jo{ }e im, iz obilja Svoga, vi{e dati; a one koji su zazirali i oholili se – na nesnosne muke }e staviti i oni ne}e na}i sebi, mimo Allaha, ni za{titnika ni pomaga~a.

174. O ljudi, dokaz vam je ve} stigao od Gospodara va{eg i Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost.

175. One koji budu u Allaha vjerovali i ~vrsto se Njegovih propisa pridr`avali – On }e sigurno u milost Svoju i blagodat uvesti, i pravim putem Sebi uputiti.

176. Oni tra`e od tebe tuma~enje, Reci: “Allah }e vam kazati propis o “kelali”: ako neko umre, i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj – polovina njegove ostav{tine, a on }e naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete; a ako su dvije, njima – dvije tre}ine njegove ostav{tine. A ako su oni bra}a i sestre, onda }e mu{karcu pripasti dio jednak koliko dvjema `enskima. To vam Allah obja{njava, da ne zalutate. A Allah zna sve.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. O vjernici, ispunjavajte obaveze! Dozvoljava vam se stoka, ali ne ona koja }e vam se navesti; dok obrede had`d`a obavljate, nije vam dozvoljeno da lovite. Uistinu, Allah propisuje {to On ho}e.

2. O vjernici, ne omalova`avajte Allahove odredbe had`d`a, ni sveti mjesec, ni kurbane, naro~ito one ogrlicama obilje`ene, ni one ljude koji su krenuli ka ^asnom hramu `ele}i nagradu i naklonost Gospodara svoga. A kad obrede had`d`a obavite, onda loviti mo`ete. I neka vas mr`nja koju prema nekim ljudima nosite, zato {to su vam sprije~ili pristup ^asnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima poma`ite u dobro~instvu i ~estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijaueljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah stra{no ka`njava.

3. Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono {to je zaklano u ne~ije drugo, a ne u Allahovo ime, i {to je udavljeno i ubijeno; i {to je strmoglavljeno- i rogom ubodeno, ili od zvijeri na~eto – osim ako ste ga preklali – i {to je na `rtvenicima `rtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strelicama. To je porok! – Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da }ete vi otpasti od svoje vjere, zato se ne bojte njih- ve} se bojte Mene. Sada sam vam vjeru va{u usavr{io i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. – A onome ko bude primoran- kad hara glad, bez namjere da u~ini grijeh, Allah }e oprostiti i samilostan biti.

4. Pitaju te {to im se dozvoljava. Reci: “Dozvoljvaju vam se lijepa jela i ono {to vam ulove `ivotinje koje ste lovu podu~ili, onako kako je Allah vas nau~io. Jedite ono {to vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome, i bojte se Allaha, jer Allah, zaista, brzo svi|a ra~une.”

5. Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i va{a jela su njima dozvoljena; i ~estite vjernice su vam dozvoljene, i ~estite k}eri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjen~ane darove njihove dadete s namjerom da se njima o`enite, a ne da s njima blud ~inite i da ih za prile`nice uzimate. A onaj ko otpadne od prave vjere – uzalud }e mu biti djela njegova i on }e, na onom svijetu, nastradati.

6. O vjernici, kad ho}ete molitvu da obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza ~lanaka. a ako ste d`unubi, onda se okupajte; a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvr{ili prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa `enama, a ne na|ete vode, onda rukama svojim ~istu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pre|ite. Allah ne `eli da vam pri~ini pote{ko}e, ve} `eli da vas u~ini ~istim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.

7. I sjetite se Allahove milosti kojom vas je obasuo i zavjeta kojim vas je obavezao, kad ste rekli: “Slu{amo i pokoravamo se!” I bojte se Allaha, jer Allah zna sva~ije misli.

8. O vjernici, du`nosti prema Allahu izvr{avajte, i pravedno svjedo~ite! Neka vas mr`nja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbli`e ~estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono {to ~inite!

9. Onima koji budu vjerovali i dobra djela ~inili Allah obe}ava oprost i nagradu veliku;

10. A oni koji ne budu vjerovali i dokaze Na{e budu poricali – bi}e stanovnici d`ehennema.

11. O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su neki ljudi htjeli da vas se do~epaju, a On je zadr`ao ruke njihove. I bojte se Allaha, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!

12. Allah je prihvatio zavjet sinova Israilovih – a izme|u njih bili smo postavili dvanaest starje{ina – i Allah je rekao: “Ja sam s vama! Ako budete molitvu obavljali i milostinju davali, i ako budete u poslanike Moje vjerovali, pomagali im i drage volje zajam Allahu davali, sigurno }u pre}i preko r|avih postupaka va{ih i uve{}u vas u d`ennetske ba{~e kroz koje }e rijeke te}i. A onaj me|u vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao – s pravog puta je skrenuo.”

13. Ali, zato {to su zavjet svoj prekr{ili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim u~inili. Oni su rije~i s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga ~ime su opominjani izostavili. I ti }e{ kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne karaj ih – Allah, uistinu, voli one koji ~ine dobro.

14. Mi smo zavjet prihvatili!i od onih koji govore: “Mi smo kr{}ani”- ali su i oni dobar dio onoga ~ime su bili opominjani izostavili, zato smo me|u njih neprijateljstvo i mr`nju do Sudnjeg dana ubacili; a Allah }e ih sigurno obavijestiti o onome {to su radili

15. O sljedbenici Knjige, do{ao vam je poslanik Na{ da vam uka`e na mnogo {ta {to vi iz Knjige krijete, i preko ~ega }e i pre}i. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna

16. kojom Allah upu}uje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje.

17. Nevjernici su oni koji govore: “Bog je – Mesih, sin Merjemin!” Reci: “Ko mo`e sprije~iti Allaha da, ako ho}e, uni{ti Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu, i sve one koji su na Zemlji? Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome {to je izme|u njih; On stvara {to ho}e, i Allah sve mo`e.

18. I Jevreji i kr{}ani ka`u: “Mi smo djeca Bo`ija i miljenici Njegovi.” Reci: “Pa za{to vas onda On ka`njava zbog grijehova va{ih?” A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara: kome ho}e On }e oprostiti, a koga ho}e, On }e kazniti. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome {to je izme|u njih, i Njemu }e se svi vratiti.

19. O sljedbenici Knjige, do{ao vam je poslanik Na{ – nakon {to je neko vrijeme prekinuto slanje poslanika – da vam objasni, da ne biste rekli: “Nije nam dolazio ni onaj koji donosi radosne vijesti, ni onaj koji opominje!” Pa, do{ao vam je, eto, onaj koji donosi radosne vijesti i koji opominje. A Allah sve mo`e.

20. A kada Musa re~e narodu svome: “O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima u~inio, a mnoge vladarima, i dao vam ono {to nijednom narodu nije dao;

21. O narode moj, u|ite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmi~ite nazad, pa da se vratite izgubljeni”, -

22. oni reko{e: “O Musa! u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju ne}emo u}i god oni iz nje ne izi|u, mi }emo onda sigurno u}i.”

23. Dva ~ovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost Svoju – reko{e: “Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju pro|ete, bi}ete sigurno pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!”

24. “O Musa,” – reko{e oni – “dok god su oni u njoj mi ne}emo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi }emo ovdje ostati!”

25. “Gospodaru moj,” – re~e Musa – “ja osim sebe imam mo} samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima gre{nim!’

26. “^etrdeset godina oni }e zemljom lutati” – re~e On – “jer }e im Sveta zemlje zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom gre{nim!”

27. I ispri~aj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica `rtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: “Sigurno }u te ubiti!” – “Allah prima samo od onih koji su dobri” – re~e onaj.

28. “I kad bi ti pru`io ruku svoju prema meni da me ubije{, ja ne bih pru`io svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.

29. Ja `elim da ti ponese{ i moj i svoj grijeh i da bude{ stanovnik u vatri.” A ona je kazna za sve nasilnike.

30. I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od izgubljenih.

31. Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. “Te{ko meni!” – povika on – “zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!” I pokaja se.

32. Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ~ini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se ne~iji `ivot sa~uva, – kao da je svim ljudima `ivot sa~uvao. Na{i poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.

33. Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji ~ine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poni`enje na ovom svijetu, a na onom svijetu ~eka ih patnja velika,

34. ali ne i za one koji se pokaju prije nego {to ih se domognete! I znajte da Allah pra{ta i da je milostiv.

35. O vjernici, Allah se bojte i nastojte da Mu se umilite i na putu Njegovu se borite kako biste postigli {to `elite.

36. Kada bi sve ono {to je na Zemlji bilo u posjedu nevjernika, i jo{ toliko, i htjeli da se otkupe od patnje na onom svijetu, ne bi im se primilo. Njih ~eka muka nesnosna.

37. Za`elje}e oni da iz vatre izi|u, ali im nje ne}e izlaska biti, za njih }e biti patnja neprestana.

38. Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono {to su u~inili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar.

39. A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se – Allah }e sigurno oprostiti. Allah doista pra{ta i samilostan je.

40. Ti sigurno zna{ da samo Allah ima vlast na nebesima i na Zemlji. On ka`njava onoga koga ho}e, a pra{ta onome kome ho}e. Allah sve mo`e.

41. O Poslani~e, neka te ne zabrinjava to {to brzo nevjerovanje ispoljavaju oni koji ustima svojim govore: “Vjerujemo!” a srcem ne vjeruju, i Jevreji koji izmi{ljotine mnogo slu{aju i koji tu|e rije~i rado prihvataju, a tebi ne dolaze, koji smisao rije~ima s mjesta njihovih izvr}u i govore: “Ako vam se ovako presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte pristati!” A onoga koga Allah `eli u njegovoj zabludi da ostavi, ti mu Allahovu naklonost ne mo`e{ nikako osigurati. to su oni ~ija srca Allah ne `eli da o~isti; njih na ovom svijetu ~eka poni`enje, a na onom svijetu patnja golema.

42. Oni mnogo la`i slu{aju i rado ono {to je zabranjeno jedu; pa ako ti do|u, ti im presudi ili se okreni od njih; ako se okrene{ od njih, oni ti ne mogu nimalo nauditi. A ako im bude{ sudio, sudi im pravo jer Allah voli pravedne.

43. A odkud da oni tra`e od tebe da im sudi{ kad imaju Tevrat, u kome su Allahovi propisi? Oni ni poslije presude tvoje ne bi bili zadovoljni jer nisu nikakvi vjernici.

44. Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su Jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslu{ni i ~estiti ljudi, i u~eni, od kojih je tra`eno da ~uvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kada budete sudili, ne bojte ljudi, ve} se bojte Mene, i ne zamjenjujte rije~i Moje za ne{to {to malo vrijedi! A oni koji ne sude prema onome {to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.

45. Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazde odustane, bi}e mu to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema onom {to je Allah objavio pravi su nasilnici.

46. Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Ind`il, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je tako|e bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali,

47. i sljedbenicima Ind`ila smo bili naredili da sude prema onome {to je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome {to je Allah objavio – pravi su gre{nici.

48. A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome {to Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere u~inio, ali, On ho}e da vas isku{a u onome {to vam propisuje, zato se natje~ite ko }e vi{e dobra u~initi; Allahu }ete se svi vratiti, pa }e vas On o onome u ~emu ste se razilazili obavijestiti.

49. I sudi im prema onome {to Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ~uvaj ih se da te ne odvrate od ne~ega {to ti Allah objavljuje. A ako ne pristaju, ti onda znaj da Allah `eli da ih zbog nekih grijehova njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici.

50. Zar oni tra`e da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji ~vrsto vjeruje?

51. O vjernici, ne uzimajte za za{titnike Jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici! A njihov je onaj me|u vama koji ih za za{titnike prihvati; Allah uistinu ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu ~ine.

52. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako se `ure da s njima prijateljstvo sklope, govore}i: “Bojimo se da nas kakva nevolje ne zadesi.” A Allah }e sigurno pobjedu ili ne{to drugo od sebe dati, pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili kajati,

53. a oni koji vjeruju re}i }e: “Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najte`om zakletvom, da su zaista s vama?” Djela njihova bi}e poni{tena, i oni }e nastradati.

54. O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, – pa, Allah }e sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni }e se na Allahovu putu boriti i ne}e se ni~ijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome ho}e – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.

55. Va{i za{titnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju.

56. Onaj ko za za{titnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana }e svakako pobijediti.

57. O vjernici, ne prijateljujte s onima koji vjeru va{u za podsmijeh i zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogobo{ci, – i Allaha se bojte ako ste vjernici –

58. I kad pozivate na molitvu i to za podsmijeh i zabavu uzimaju, zato {to su oni ljudi koji ne shva}aju.

59. Reci; “O sljedbenici Knjige, zar da nas osu|ujete zato {to vjerujemo u Allaha i u ono {to nam se objavljuje, i u ono {to je objavljeno prije, – a ve}ina ste gre{nici?”

60. Reci: “Ho}ete li da vam ka`em koji su gori od takvih i koje }e Allah jo{ te`e kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majmune i svinje pretvorio, oni koji su se {ejtanu klanjali – njih ~eka najgore mjesto, jer oni su najdalje s pravog puta odlutali.”

61. A kada vam dolaze, oni govore: “Vjerujemo!” ali oni dolaze kao nevjernici, a takvi i odlaze, a Allah dobro zna ono {to oni kriju.

62. Vidi{ mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i kako ono {to je zabranjeno jedu; ru`no li je to kako postupaju!

63. Trebalo bi da ih ~estiti i u~eni ljudi od la`na govora i zabranjena jela odvra}aju; ru`no li je to kako postupaju!

64. Jevreji govore: “Allahova ruka je stisnuta!” Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga {to govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On udjeljuje koliko ho}e! A to {to ti objavljuje Gospodar tvoj poja~a}e kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje. Mi smo ubacili me|u njih neprijateljstvo i mr`nju sve do Smaka svijeta. Kad god poku{aju da potpale ratnu vatru, Allah je ugasi. Oni nastoje da na Zemlji smutnju prave, a Allah ne voli smutljivce.

65. A da sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se ~uvaju, Mi bismo pre{li preko ru`nih postupaka njihovih i sigurni bismo ih uveli u d`ennetske ba{~e u`ivanja.

66. Da se oni pridr`avaju Tevrata i Ind`ila i onoga {to im objavljuje Gospodar njihov, imali bi {ta da jedu, i od onoga {to je iznad njih i od onoga {to je ispod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali ru`no je ono {to radi ve}ina njih.

67. O Poslani~e, kazuj ono {to ti se objavljuje od Gospodara tvoga, – ako ne u~ini{, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu – a Allah }e te od ljudi {tititi. Allah zaista ne}e ukazati na pravi put narodu koji ne}e da vjeruje.

68. Reci; “O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridr`avali Tevrata i Ind`ila, i onoga {to vam objavljuje Gospodar va{.” A to {to ti objavljuje Gospodar tvoj poja~a}e, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji ne}e da vjeruje.

69. Oni koji su vjerovali, pa i oni koji su bili Jevreji, i Sabijci, i kr{}ani – oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela ~inili, – ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im oni ne}e tugovati.

70. Mi smo od sinova Israilovih zavjet uzeli i poslanike im slali. Kad kod bi im koji poslanik donio ono {to nije godilo du{ama njihovim, jedne su u la` utjerivali, a druge ubijali.

71. Mislili su da ne}e biti na muke stavljeni, pa su bili i slijepi i gluhi, i onda kad je Allah primio pokajanje njihovo, mnogi od njih su opet bili i slijepi i gluhi; a Allah dobro vidi ono {to oni rad.

72. Nevjernici su oni koji govore: “Bog je – Mesih, sin Merjemin!’ A Mesih je govorio: “O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i va{em Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah }emo ulazak u d`ennet zabraniti i boravi{te njegovo }e d`ehennem biti; a nevjernicima ne}e niko pomo}i.

73. Nevjernici su oni koji govore: “Allah je jedan od trojice!” A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga {to govore, nesnosna patnja }e, zaista, sti}i svakog od njih koji nevjernik ostane.

74. Za{to se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah pra{ta i samilostan je.

75. Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici -, a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odme}u.

76. Reci: “Kako mo`ete, pored Allaha, da se klanjate onome koji nije u stanju da vam kakvu {tetu u~ini, ni da vam neku korist pribavi, a Allah je taj koji sve ~uje i zna?”

77. Reci: “O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su jo{ davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s pravog puta skrenuli!”

78. Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato {to su se bunili i uvijek granice zla prelazili:

79. jedni druge nisu odvra}ali od gre{nih postupaka koje su radili. Ru`no li je zaista to kako su postupali!

80. Ti vidi{ mnoge od njih kako s mnogobo{cima prijateljuju. Ru`no li je zaista ono {to sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vje~no ostanu.

81. A da vjeruju u Allaha i vjerovjesnika i u ono {to se njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi od njih su nevjernici.

82. Ti }e{ sigurno na}i da su vjernicima najlju}i neprijatelji Jevreji i mnogobo{ci; i svakako }e{ na}i da su vjernicima najbli`i prijatelji oni koji govore: “Mi smo kr{}ani”, zato {to me|u njima ima sve}enika i monaha i {to se oni ne ohole.

83. Kada slu{aju ono {to se objavljuje Poslaniku, vidi{ kako im liju suze iz o~iju jer znaju da je to Istina, pa govore: “Gospodaru na{, mi vjerujemo, pa upi{i i nas me|u one koji su posvjedo~ili.

84. Za{to da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi, kada jedva ~ekamo da i nas Gospodar na{ uvede s dobrim ljudima.”

85. I Allah }e im, zbog onoga {to govore, kao nagradu d`ennetske ba{~e dati, kroz koje }e rijeke te}i, u kojima }e vje~no boraviti; a to }e biti nagrada za sve one koji dobra djela ~ine.

86. A oni koji ne budu vjerovali i dokaze na{e poricali bi}e 87. stanovnici u d`ehennemu.

87. O vjernici, ne uskra}ujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju.

88. I jedite ono {to vam Allah daje, {to je dozvoljeno i lijepo; i bojte se Allaha u kojeg vjerujete.

89. Allah vas ne}e kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali }e vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekr{enu zakletvu je: da deset siromaha obi~nom hranom kojom hranite ~eljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti. Tako se za zakletve va{e otkupljujete kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah obja{njava propise Svoje da biste bili zahvalni.

90. O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, {ejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli {to `elite.

91. [ejtan `eli da pomo}u vina i kocke unese me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i da vas od sje}anja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa ho}ete li se okaniti.

92. I budite poslu{ni Allahu i budite poslu{ni Poslaniku i oprezni budite! A ako glave okrenete, onda znajte da je Poslanik Na{ du`an samo da jasno obznani.

93. Onima koji vjeruju i dobra djela ~ine nama nikakva grijeha u onome {to oni pojedu i popiju kad se klone onoga {to im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela ~ine, zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro ~ine. A Allah voli one koji drugima dobro ~ine.

94. O vjernici, Allah }e vas dovoditi u isku{enje sa divlja~i koja }e biti na dohvat ruu va{ih i kopalja va{ih – da Allah uka`e na onoga koji Ga se boji kad ga niko ne vidi. A onoga ko i poslije toga nasilje u~ini ~eka bolna patnja.

95. O vjernici, ne ubijajte divlja~ dok obavljate obrede had`d`a! Onome od vas ko je hotimi~no ubije kazna je da jednu doma}u `ivotinju, ~iju }e vrijednost procijeniti dvojica va{ih pravednih ljudi, pokloni Kabi, ili da se iskupi time {to }e, nahraniti siromahe ili postiti, da bi osjetio pogubnost postupka svoga. A Allah je ve} oprostio ono {to je bilo. Onoga ko to opet uradi – Allah }e kazniti. Allah je silan i strog.

96. Vama se dopu{ta da u moru lovite i da ulov jedete, da se njime vi i putnici koristite, a zabranjuje vam se da na kopnu lovite dok obrade had`d`a obavljate. I bojte se Allah, pred kojim }ete se sabrati.

97. Allah je u~inio da Kaba, ^asni hram, bude preporod za ljude, a tako i sveti mjesec i kurbani, naro~ito oni ogrlicama ozna~eni, zato da znate da je Allahu poznato ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemlji, da Allah, zaista, sva zna.

98. Neka znate da Allah strogo ka`njava, ali i da pra{ta i da je milostiv.

99. Poslaniku je jedino du`nost da objavi, a Allah zna i ono {to javno ~inite i ono {to sakrijete.

100. Reci: “Nije isto ono {to je zabranjeno i ono {to je dozvoljeno, makar {to te iznena|uje mno{tvo onoga {to je zabranjeno. Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste ono {to `elite postigli.

101. O vjernici, ne zapitkujte o onome {to }e vam pri~initi neprijatnosti ako vam se objasni; a ako budete pitali za to dok se Kur’an objavljuje, objasni}e vam se, ono ranije Allah vam je ve} oprostio. – A Allah pra{ta i blag je.

102. Neki ljudi su prije vas pitali za to, pa poslije u to nisu povjerovali.

103. Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama; to oni koji ne vjeruju govore o Allahu la`i, i ve}ina njih nema pameti.

104. A kada im se ka`e: “Pristupite onome {to Allah objavljuje, i Poslaniku!” oni odgovaraju: “Dovoljno nam je ono {to smo od predaka na{ih zapamtili”. – Zar i ako preci njihovi nisu ni{ta znali u i ako nisu na pravom putu bili?!

105. O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, ne}e vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu }ete se svi vratiti i On }e vas obavjestiti o onome {ta ste radili.

106. O vjernici, kada vam se pribli`i smrt, prilikom davanja oporuke neka vam posvjedo~e dvojica pravednih ro|aka va{ih ili neka druga dvojica, koji nisu va{i, – ako ste na putu, a pojave se znaci smrti. A ako posumnjate, zadr`ite ih poslije obavljene molitve i neka se Allahom zakunu: “Mi zakletvu ni za kakvu cijenu ne}emo prodati makar se radilo i o kakvu ro|aku i svjedo~enje koje je Allah propisao ne}emo uskratiti, jer bismo tada bili, doista, gre{nici”.

107. A ako se dozna da su njih dvojica zgrije{ila, onda }e njih zamijeniti druga dvojica od onih kojima je {teta nanesena, i neka se Allahom zakunu: “Na{e zakletve su vjerodostojnije od zakletvi njihovih, mi se nismo krivo zakleli, jer bismo tada, zaista, nepravedni bili”.

108. Najlak{e tako oni mogu da izvr{e svjedo~enje svoje onako kako treba, i da se ne pla{e da }e njihove zakletve drugim zakletvama biti pobijene. I bojte se Allah i slu{ajte! A Allah ne}e ukazati na pravi put ljudima koji su veliki gre{nici.

109. Na dan kada Allah sakupi poslanike i upita: “Da li su vam se odazvali?” – oni }e re}i: Mi ne znamo, jer samo Ti zna{ sve tajne”.

110. Kad Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te D`ibrilom pomogao pa si s ljudima, u be{ici i kao zreo mu`, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Ind`ilu nau~io: i kada si, voljom Mojom, od blata ne{to poput ptice napravio i u nju udahnuo i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, o ro|enja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni me|u njima koji nisu vjerovali – povikali: “Ovo nije ni{ta drugo do prava vrad`bina!’

111. I kada sam u~enicima naredio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!’ – oni su odgovorili” ’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani”.

112. A kada u~enici reko{e: “O Isa, sine Merjemin, mo`e li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?” – on re~e: “Bojte se Allaha ako ste vjernici”

113. “Mi `elimo” – reko{e oni – “da s nje jedemo i da na{a srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci”.

114. Isa, sin Merjemin , re~e: “O Allahu, Gospodaru na{, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i onima kasnijim, i ~udo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!”

115. “Ja }u vam je spustiti” – re~e Allah -, “ali }u one me|u vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu ne}u kazniti”.

116. A kada Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ’Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’” – on }e re}i: “Hvaljen neka si Ti! Meni nije prili~ilo da govorim ono {to nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to ve} zna{; Ti zna{ {ta ja znam, a ja ne znam {ta Ti zna{; Samo Ti jedini sve {to je skriveno zna{.

117. Ja sam im samo ono govorio {to si im Ti naredio: ’Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam me|u njima bio, a kad si mi Ti du{u uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdi{.

118. Ako ih kazni{, robovi su Tvoji, a ako im oprosti{, silan i mudar ti si.”

119. Allah }e re}i: “Ovo je Dan u kome }e iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima }e d`ennetske ba{~e, kroz koje rijeke teku, pripasti, vje~no i dovijeka }e u njima ostati. Allah }e zadovoljan njima biti, a i oni Njim. To }e veliki uspjeh biti!’

120. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim {to je na njima; On sve mo`e!

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjedana~uju!

2. On vas od zemlje stvara i ~as smrti odre|uje, i samo On zna kada }e Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate.

3. On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i {to krijete i {to pokazujete, i On zna ono {to radite.

4. A nevjernicima ne do|e ni jedan dokaz od Gospodara njihova od koga oni glave ne okrenu.

5. Oni smatraju da je la` Istina koja im dolazi, ali, njih }e sigurno sti}i posljedice onoga ~emu se rugaju.

6. Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih uni{tili, kojima smo na Zemlji mogu}nosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo ki{u obilatu slali i u~inili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih, uni{tavali, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali.

7. A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju, opet bi sigurno rekli oni koji ne}e da vjeruju: “Ovo nije ni{ta drugo do prava vrad`bina.”

8. Oni govore: “Trebalo je da mu se po{alje melek!” A da meleka po{aljemo, s njima bi svr{eno bilo, ni cigli ~as vremena im ne bi vi{e dao.

9. A da ga melekom u~inimo, opet bismo ga kao ~ovjeka stvorili i opet bismo im u~inili nejasnim ono {to im nije jasno.

10. Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo ba{ ono ~emu su se rugali.

11. Reci: “Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su zavr{ili oni koji su poslanike la`nim smatrali!’

12. Upitaj: “^ije je sve ono {to je na nebesima i na Zemlji?” – i odgovori: “Allahovo!” On je Sebi propisao da bude milostiv. On }e vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje; oni koji su sebe upropastili, pa – i oni ne}e vjerovati.

13. Njemu pripada sve {to postoji u no}i i danu; On sve ~uje i sve zna.

14. Reci:” “Zar da za za{titnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!’ Reci: “Meni je nare|eno da budem prvi me|u onima koji se pokoravaju”, – i” “Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju!’

15. Reci: “Ako ne budem poslu{an svome Gospodaru, ja se pla{im patnje na Velikom danu.”

16. A onaj ko toga dana bude po{te|en, On mu se smilovao, i to je o~iti uspjeh.

17. Ako te od Allaha neka nevolja pogodi, – pa, niko je osim Njega ne mo`e otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, – pa, samo je On Svemo}ni,

18. i jedini On vlada robovima Svojim; On je Mudar i Sveznaju}i.

19. Reci: Ko je svjedok najpouzdaniji?” – i odgovori: “Allah, On }e izme|u mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur’an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?” Reci: “Ja ne tvrdim.” Reci: “Samo je On – Bog, i ja nemam ni{ta s tim {to vi smatrate druge Njemu ravnim.”

20. Oni kojima smo Knjigu dali poznaju Poslanika kao {to poznaju sinove svoje; oni koji su sebe upropastili, pa – oni ne}e vjerovati.

21. Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori la`i ili ne priznaje dokaze Njegove? Nepravedni zaista ne}e uspjeti!

22. A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu ravnim smatrali: “Gdje su vam bo`anstva va{a koja ste bogovima dr`ali?”

23. ne}e im ni{ta drugo preostati nego da reknu: “Allaha nam, Gospodara nam na{eg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!”

24. Gledaj kako }e oni sami sebi lagati, a ne}e im biti onih koji su bili izmislili!

25. Ima onih koji dolaze da te slu{aju, ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur’an ne bi razumjeli, i gluhim ih u~inili, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali. A kada ti dolaze da se s tobom raspravljaju, govore oni koji ne vjeruju: “To su samo izmi{ljotine naroda davna{njih!”

26. Oni zabranjuju da se u Kur’an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju, i sami sebe upropa{tavaju, a da i ne primje}uju.

27. A da ti je vidjeti kako }e, kad pred vatrom budu zadr`ani, re}i: “Da nam je da povra}eni budemo, pa da dokaze Gospodara na{eg ne pori~emo i da vjernici postanemo!’

28. Ne, ne! Njima }e o~evidno postati ono {to su prije krili; a kada bi i bili povra}eni, opet bi nastavili da rade ono {to im je bilo zabranjeno, jer oni su doista la`ljivci,

29. i rekli bi: “Nema `ivota osim na ovom svijetu i mi ne}emo biti o`ivljeni!’

30. A da ti je vidjeti kako }e, kada pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: “Zar ovo nije istina?” – odgovoriti: “Jeste, tako nam Gospodara na{eg!” – a i kako }e On re}i: “E pa iskusite onda patnju zbog toga {to niste vjerovali!’

31. Oni koji ne vjeruju da }e pred Allaha stati nastrada}e kad im iznenada ^as o`ivljenja do|e, i re}i }e: “O, `alosti na{e, {ta smo sve na Zemlji propustili!” i grijehe svoje }e na le|ima svojim nositi, a u`asno je ono {to }e uprtiti!

32. @ivot na ovom svijetu je smo igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allah boje. Za{to se na opametite?

33. Mi znamo da tebe zaista `alosti to {to oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti la`ac, nego nevjernici pori~u Allahove rije~i.

34. A poslanici su i prije tebe la`nim smatrani, pa su trpjeli {to su ih u la` ugonili i mu~ili sve dok im ne bi do{la pomo} Na{a, – a niko ne mo`e Allahove rije~i izmijeniti -, i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti.

35. Ako je tebi te{ko to {to oni glave okre}u, onda, ako mo`e{, potra`i kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo, pa im donesi jedno ~udo! Da Allah ho}e, On bi ih sve na pravom putu sakupio; zato nikako ne budi od onih koji to ne znaju!

36. Odazva}e ti se jedino oni koji su poslu{ni. – A Allah }e umrle o`ivjeti; zatim, Njemu }e se svi vratiti.

37. Oni govore: “Za{to mu Gospodar njegov ne po{alje kakvo ~udo!’ Reci: “Allah je kadar da po{alje ~udo, ali ve}ina njih ne zna.”

38. Sve `ivotinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ni{ta izostavili – i sakupi}e se poslije pred Gospodarom svojim.

39. A oni koji dokaze Na{e pori~u gluhi su i nijemi, u tminama su. Onoga koga ho}e – Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga ho}e – na pravi put izvodi.

40. Reci: “Ka`ite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam do{la Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijete, da li biste ikoga drugog osim Allah priznavali?”

41. Njega biste samo molili da, ako ho}e, otkloni od vas ono za {to ste Ga molili, a ne bi vam ni na umu pali oni koje ste Mu ravnim smatrali.

42. A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neima{tinom i bole{}u ih ka`njavali ne bi li poslu{ni postali.

43. Trebalo je da su poslu{ni postali kad bi im kazna Na{a do{la! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a {ejtan im je lijepim prikazivao ono {to su radili.

44. I kada bi zaboravili ono ~ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome {to im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili,

45. i zameo bi se trag narodu koji ~ini zlo, i naka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!

46. Reci: “Ka`ite vi meni, ako bi vas Allah slu{a va{eg i vida va{eg li{io i srca va{a zape~atio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?” Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glave okre}u.

47. Reci; Ka`ite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neo~ekivano ili javno, zar bi iko drugi do narod nevjerni~ki nastrdao?”

48. Mi {aljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela ~ine ni~ega ne boje i ni za ~im nek ne tuguju.

49. A one koji dokaze Na{e ne vjeruju sti}i }e kazna zato {to gre{no postupaju.

50. Reci: “Ja vam ne ka`em: ’U mene su Allahove riznice’ , niti: ’Meni je poznat nevidljivi svijet’ , niti vam ka`em: ’Ja sam melek’ – ja slijedim samo ono {to mi se objavljuje.” Reci: “Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Za{to ne razmislite?”

51. I opominji Kur’anom one koji strahuju {to }e pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni za{titnika ni zagovornika ne}e imati – da bi se Allaha bojali.

52. I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i nave~er Gospodaru svome mole `ele}i naklonost Njegovu – ti ne}e{ za njih odgovarati, a ni oni ne}e odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih otjerao, nasilnik bio.

53. I tako Mi jedne drugima isku{avamo da bi nevjernici rekli: “Zar su to oni kojima je Allah, izme|u nas, milost ukazao?” – A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni!

54. A kada ti do|u oni koji u rije~i Na{e vjeruju, ti reci: “Mir vama! Gospodar va{ je sam Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo ru`no djelo iz lakosmislenosti u~ini, pa se poslije pokaje i popravi, – pa, Allah }e doista oprostiti i samilostan biti.”

55. Tako Mi potanko izla`emo dokaze, i da bi o~evidan bio put kojim idu gre{nici.

56. Reci: “Meni je zabranjeno da se klanjam onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate.” Reci: “Je se ne povodim za `eljama va{im, jer bih tada zalutao i ne bih na pravom putu bio.”

57. Reci: “Meni je doista jasno ko je Gospodar moj, a vi Ga ne priznajete. Nije u mojoj vlasti ono {to vi po`urujete; pita se samo Allah, On sudi po pravdi i On je sudija najbolji.”

58. Reci: “Da je o mojoj vlasti ono {to po`urujete, izme|u mene i vas bilo bi svr{eno, a Allah dobro zna nevjernike.”

59. U Njega su klju~evi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna {ta je na kopnu i {ta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti i~eg svje`eg niti i~eg suhog, ni~eg {to nije u jasnoj Knjizi.

60. On vas no}u uspavljuje, – a zna i {ta ste preko dana grije{ili -, zatim vas budi, sve dok ne do|e ~as smrti. Na kraju, Njemu }ete se vratiti i On }e vas o onome {to ste radili obavijestiti.

61. On vlada robovima Svojim i {alje vam ~uvare; a kad nekome od vas smrt do|e, izaslanici Na{i mu, bez oklijevanja, du{u uzmu.

62. Oni }e, poslije, biti vra}eni Allahu, svome istinskom Gospodaru. Samo }e se On pitati i On }e najbr`e obra~un svidjeti.

63. Reci: “Ko vas iz strahota na kopnu i moru izbavlja kad mu se i javno i tajno ponizno molite: ’Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno }emo biti zahvalni!’”

64. Reci: “Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih.”

65. Reci: “On je kadar da po{alje protiv vas kaznu iznad va{ih glava ili ispod va{ih nogu ili da vas u stranke podijeli i u~ini da silu jedni drugih iskusite.” Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili!

66. Tvoj narod kaznu pori~e, a ona je istina. Reci: “Ja nisam va{ ~uvar,

67. svaki nagovje{taj ima svoje vrijeme, i vi }ete znati!”

68. Kada vidi{ one koji se rije~ima Na{im rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pre|u. A ako te {ejtan navede da zaboravi{, onda ne sjedi vi{e s nevjernicima kad se opomene sjeti{.

69. Oni koji se boja Allaha ne}e za njih ra~un polagati, ali su du`ni da opominju ne bi li se okanili.

70. Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je `ivot na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur’anom da ~ovjek, zbog onoga {to radi, ne bi stradao, jer osim Allaha – ni za{titnika ni posrednika ne}e imati i jer se od njega nikakva otkupnina ne}e primiti. Oni }e, zbog onoga {to su radili, biti u muci zadr`ani; njih ~eka pi}e od klju~ale vode i patnja nesnosna, zato {to nisu vjerovali.

71. Reci: “Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku {tetu otkloniti pa da budemo vra}eni stopama na{im – a Allah nas je ve} uputio – i da budemo kao onaj koga su na Zemlji {ejtani zaveli pa ni{ta ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na pravi put: ’Hodi nama!’” Reci: “Allahov put je – jedini pravi put, i nam je nare|eno da Gospodara svjetova slu{amo

72. i da molitvu obavljamo i da se Njega bojimo; On je Taj pred kojim }ete biti sakupljeni,

73. i On je Taj koji je nebesa i Zemlju mudro stvorio: ~im On za ne{to rekne: ’Budi!’ – ono biva; rije~ Njegova je Istina; samo }e On imati vlast na Dan kad se u rog duhne; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudar i Sveznaju}i.”

74. A kad Ibrahim re~e svome ocu Azeru: “Zar kumire smatra{ bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi.”

75. I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi ~vrsto vjerovao.

76. I kad nastupi no}, On ugleda zvijezdu i re~e: “Ovo je Gospodar moj!” A po{to za|e, re~e: “Ne volim one koji zalaze!”

77. A kad ugleda Mjesec kako izlazi, re~e: “Ovo je Gospodar moj!” A po{to za|e, on re~e: “Ako me Gospodar moj na pravi put ne uuti, bi}u sigurno jedan od onih koji su zalutali.”

78. A kad ugleda Sunce kako se ra|a, on uzviknu: “Ovo je Gospodar moj, ovo je najve}e!” – A po{to za|e, on re~e: “Narode moj, ja nemam ni{ta s tim {to vi Njemu druge ravnim smatrate!

79. Ja okre}em lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!”

80. I narod njegov se s njim raspravljao. “Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?” – re~e on. “Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bi}e samo ono {to Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve. Za{to se ne urazumite?

81. A kako bih se ja bojao onih koje s Njim izjedna~ujete, kada se vi ne bojite {to Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko }e, mi ili vi, biti siguran?

82. Bi}e sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobo{tvom ne mije{aju; oni }e biti na pravom putu.”

83. To su dokazi na{i koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi vi{e stepene dajemo onima kojima Mi ho}emo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznaju}i.

84. I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo – a Nuha smo jo{ prije uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine –

85. i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Il’jasa – svi oni su bili dobri –

86. i Ismaila i El-jese’a i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali –

87. i neke pretke njihove i potomke njihove i bra}u njihovu – njih smo odabrali i na pravi put im ukazali.

88. To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima ho}e od robova Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono {to su ~Inili.

89. To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesni{tvo dali. Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi smo time zadu`ili ljude koji }e u to vjerovati.

90. Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. Reci: “Ja od vas ne tra`im nagradu za Kur’an, on je samo pouka svjetovima.”

91. Jevreji ne poznaju Allaha kako treba – kad govore: “Nijednom ~ovjeku Allah nije ni{ta objavio!” Reci: “A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljete i pokazujete, – a mnogo i krijete -, i pou~avate se onome {to ni vi ni preci va{i niste znali?” Reci: “Allah!” Zatim ih ostavi neka se la`ima svojim zabavljaju.

92. A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvr|uje onu prije nje da opominje{ Mekku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju – vjeruju i u nju i o molitvama svojim brigu brinu.

93. Koje je nepravedniji od onoga koji la`i o Allahu iznosi ili koji govori: “Objavljuje mi se” – a ni{ta mu se ne objavljuje, ili koji ka`e: “I ja }e re}i isto onako kao {to Allah objavljuje.” A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispru`ili ruke svoje prema njima: “Spasite se ako mo`ete! Od sada }ete neizdr`ljivom kaznom biti ka`njeni zato {to ste Allaha ono {to nije istina iznosili i {to ste se prema dokazima Njegovim oholo pona{ali.”

94. A do}i }ete Nam pojedina~no, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustiv{i dobra koja smo vam bili darovali. “Mi ne vidimo s vama bo`anstva va{a koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze ma|u vama i nema vam onih koje ste posrednicima dr`ali.”

95. Allah }ini da zrnje i ko{pice prokliju. On iz ne`iva izvodi `ivo, iz `iva ne`ivo, – to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odme}ete?

96. On ~ini da zora svi}e, On je no} odredio za po~inak, a Sunce i Mjesec za ra~unanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznaju}eg.

97. On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. – Mi potanko obja{njavamo znamenja Na{a ljudima koji znaju.

98. On vas stvara od jednog ~ovjeka da na zemlji `ivite i da u njoj sahranjeni budete. – Mi potanko pru`amo dokaze ljudima koji razumiju.

99. On vodu s neba spu{ta, pa Mi onda ~inimo da pomo}u nje ni~u sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasa|eni, naro~ito masline i {ipci, sli~ni razli~iti. Posmatrajte, zato, plodove njihove, kad se tek pojave i kad zru. To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju.

100. Nevjernici smatraju d`innove ravne Allahu, a On je njih stvorio, i izmislili su, ne misle}i {ta govore, da On ima sinove i k}eri. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga kako Ga oni opisuju!

101. On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema `ene, On sve stvara, i samo On sve zna.

102. To vam je Allah, Gospodar va{, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi!

103. Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upu}en u sve.

104. “Od Gospodara va{eg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja – u svoju korist to ~ini, a onaj ko je slijep – na svoju {tetu je slijep, a ja nisam va{ ~Uvar.”

105. I, eto, tako, Mi na razne na~ine izla`emo dokaze da bi oni rekli: “Ti si U~io!” i da bismo to objasnili ljudima koji ho}e da znaju.

106. Ti ono {to ti Gospodar tvoj objavljuje slu{aj – drugog boga osim Njega nema! – i mnogobo{ce izbjegavaj.

107. Da, Allah ho}e, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe nismo ~uvarom njihovim u~inili niti si ti njihov staratelj.

108. Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misle}i {ta govore Allaha grdili. – Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni }e se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa }e ih On o onom {to su radili obavijestiti.

109. Oni se zaklinju Allahom, najte`om zakletvom, da }e, ako im do|e ~udo, sigurno zbog njega vjernici postati. Reci: “Sva ~uda su samo u Allaha!” A odakle vi znate da }e oni, kad bi im ono do{lo, vjernici postali,

110. i da Mi srca njihova i o~i njihove ne}emo zape~atiti, i da ne}e vjerovati kao {to ni prije nisu vjerovali, i da ih ne}emo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?

111. Kada bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih o~igledno sve dokaze sabrali, – oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali ve}ina njih ne zna.

112. Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje odre|ivali, {ejtane u vidu ljudi i d`innova koji su jedni drugima ki}ene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi u~inili; zato ti ostavi njih, i ono {to izmi{ljaju –

113. i da bi srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time, i da bi po~inili grijehe koje su po~inili.

114. Za{to da pored Allaha tra`im drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko? A oni kojima smo Mi dali Knjigu dobro znaju da Kur’an objavljuje Gospodar tvoj istinito, zato ti ne sumnjaj nikako!

115. Rije~i Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove rije~i niko ne mo`e promijeniti i On sve ~uje i sve zna.

116. Ako bi se ti pokoravao ve}ini onih koji `ive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore.

117. Gospodaru tvom su dobro poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na pravom putu.

118. Zato jedite ono pri ~ijem klanju je spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete.

119. A za{to da ne jedete ono pri ~ijem klanju je spomenuto Allahovo ime kad vam je On objasnio {ta vam je zabranio, – osim kad ste u nevolji; mnogi, prema prohtjevima svojim, namaju}i za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj dobro zna one koji u zlu svaku prelaze svaku mjeru.

120. Ne grije{ite ni javno ni tajno! Oni koji grije{e sigurno }e biti ka`njeni za ono {to su zgrije{ili.

121. Ne jedite ono pri ~ijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je, uistinu, grijeh! A {ejtani navode {ti}enike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno mnogobo{ci postali.

122. Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali `ivot i svjetlo pomo}u kojeg se me|u ljudima kre}e, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi? A nevjernicima se ~ini lijepim to {to oni rade.

123. I isto tako Mi u~inismo da u svakom gradu velika{i postanu grije{nici i da u njemu zamke postavljaju, ali oni samo sebi zamke postavljaju, a da i ne primeje}uju.

124. A kada njima dokaz dolazi, oni govore: “Mi ne}emo vjerovati sve dok se i nama ne da ne{to sli~no {to je Allahovim poslanicima dano.” A Allah dobro zna kome }e povjeriti poslanstvo Svoje. One koji grije{e sigurno }e sti}i od Allaha poni`enje i patnja velika zato {to spletkare.

125. Onome koga Allah `eli da uputi – On srce njegovo prema islamu raspolo`i, a onome koga `eli da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i umornim u~ini kao da ~ini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podr{ke ostavi.

126. Ovo je pravi put Gospodara tvog. A Mi obja{njavamo dokaze ljudima koji pouku primaju.

127. Njih ~eka Ku}a blagostanja u Gospodara njihova; On }e biti za{titinik njihov zbog onoga {to su ~inili.

128. A na Dan kada On sve sakupi: “O skupe {ejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!” – “Gospodaru na{,” – re}i }e ljudi, {ti}enici njihovi – “mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo da roka na{eg koji si nam odredio Ti!” – “Vatra }e biti prebivali{te va{e” – re}i }e On -, ” u njoj }ete vje~no ostati, osim ako Allah druga~ije ne odredi.” Gospodar tvoj je zaista mudar i svaznaju}i.

129. Tako isto Mi prepu{tamo vlast jednim silnicima nad drugim zbog onoga {to su zaradili.

130. “O skupe d`innski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da }ete ovaj va{ dan do~ekati.” Njih je `ivot na Zemlji bio obmanuo i oni }e sami protiv sebe posvjedo~iti da su bili nevjernici.

131. Tako je, jer Gospodar tvoj nije uni{tavao sela i gradove zbog zuluma njihova – bez prethodne opomene njihovim stanovnicima.

132. Svima }e pripasti nagrada ili kazna, ve} prema tome kako su postupali, jer je Gospodar tvoj bdio nad onim {to su radili.

133. Gospodar tvoj je neovisan i pun milosti. Ako ho}e, vas }e ukloniti, i poslije vas one koje On ho}e dovesti, kao {to je od potomstva drugih naroda vas stvorio.

134. Ono ~ime vam se prijeti doista }e do}i i vi ne}ete sti}i uma}i!

135. Reci: “O narode moj, ~inite sve {to mo`ete, a ~ini}u i ja; sazna}ete vi ve} koga ~eka sretan kraj!” Nevjernici sigurno ne}e uspjeti.

136. Oni odre|uju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je On stvorio, pa govore: “Ovo je za Allaha” – tvrde oni -, ” a ovo za bo`anstva na{a”! Me|utim, ono {to je namijenjeno bo`anstvima njihovim ne sti`e Allahu, dok ono {to je odre|eno za Allaha sti`e bo`anstvima njihovim. Kako ru`no oni sude!

137. Mnogim mnogobo{cima su tako isto {ejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi ~inili. Zato i njih i njihove izmi{ljotine ostavi!

138. Oni govore; “Ova i ova stokai ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo” – tvrde oni -, “a ove i ove kamile je zabranjeno jahati”. Ima stoke prilikom ~ijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmi{ljaju}i o Njemu la`i. A On }e ih sigurno zbog onoga {to izmi{ljaju kazniti.

139. Oni govore: “Ono {to je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo mu{karcima na{im, a zabranjeno na{im `enama. A ako se plod izjalovi, onada su u tome sudionici.” – Allah }e ih za neistine njihove koje oni pri~aju kazniti, On je mudar i sveznaju}i.

140. Oni koji iz lakoumnosti i ne znaju}i {ta rade djecu svoju ubijaju i koji ono ~ime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govore}i neistine o Allahu, sigurno }e nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju {ta rade.

141. On je taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve razli~ita okusa, i masline i {ipke, sli~ne i razli~ite, – jedite plodove njhove kad plod dadu, i podajte na dan `etve i berbe ono na {ta drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike,

142. i stoku koja se tovari kolje, – jedite dio onoga ~ime vas Allah opskrbljuje, a ne slijedite {ejtanove korake, jer vam je on pravi neprijatelj

143. i to osam vrsta: par ovaca i par koza – Reci: “Da li je On zabranio mu`jake ili `enke ili ono {to se nalazi u utrobama `enki?” Ka`ite mi, i doka`ite, ako je istina to {to govorite –

144. i par kamila i par goveda, – Reci: “Da li je On zabranio mu`jake ili `enke ili ono {to se nalai u utrobama `enki? Dali ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?” – Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znaju}i istinu, izmi{lja la`i o Allahu da bi ljude u zabludu doveo. Allah sigurno ne}e ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni.

145. Reci: “Ja ne vidim u ovome {to mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma {ta drugo osim strvi, ili krvi koja isti~e, ili svinjskog mesa, – to je doista pogano -, ili {to je kao grijeh zaklano u ne~ije drugo, a ne u Allahovo ime.” A onome ko bude primoran, ali ne iz `elje, samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj }e doista oprostiti i milostiv biti.

146. Jevrejima smo sve `ivotinje koje imaju kopita ili kand`e zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s le|a ili s crijeva, ili onog pomije{anog s kostima. Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili; i Mi, zaista, govorimo istinu.

147. A ako ti oni ne budu vjerovali, ti reci: “Gospodar va{ je neizmjerno milostiv, ali kazna Njegova ne}e mimoi}i narod gre{ni.”

148. Mnogobo{ci }e govoriti: “Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci na{i, niti bismo i{ta zabranjenim u~inili.” Tako isto su oni prije njih poricali, sve dok Na{u kaznu nisu iskusili. Reci: Imate li kakav dokaz da nam ga iznesete? Vi se samo za predpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite.”

149. Reci: “Allah ima potpun dokaz, i da On ho}e, svima bi na pravi put ukazao!”

150. Reci: “Dovedite te svoje svjedoke, one koji }e posvjedo~iti da je Allah to zabranio!” Pa ako oni posvjedo~e, ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za `eljama onih koji Na{e dokaze dr`e la`nim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju.

151. Reci: “Do|ite da vam ka`em {ta vam Gospodar va{ propisuje; da Mu ni{ta ne pridru`ujete, da roditeljima dobro ~inite, da djecu svoju, zbog neima{tine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne pribli`ujte se nevalja{tinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, – eto, to vam On preporu~uje da biste razmislili –

152. i da se imetku siro~eta ne pribli`avate, osim na najljep{i na~in, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite, – Mi nikoga preko njegove mogu}nosti ne zadu`ujemo -, i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kr{ite, – eto, to vam On nare|uje da biste to na umu imali.

153. I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; – eto, to vam On nare|uje, da biste se grijeha klonili.”

154. Mi smo Musau Knjigu dali da u~inimo potpunom blagodat onome koji }e prema njoj postupati i kao obja{njenje svemu i uputu i milost – da bi oni povjerovali da }e pred Gospodara svoga stati.

155. A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala,

156. i zato da ne ka`ete: “Kniga je objavljena dvjema vjeroispovjestima prije nas, ali mi ne znamo da je ~itamo kao oni”,

157. i da ne ka`ete: “Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih dr`ali pravog puta.” Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara va{eg jasan dokaz i uputstvo i milost; i ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji Allahove dokaze ne priznaje i od njih se okre}e? A Mi }emo te{kom mukom kazniti one koji se od dokaza na{ih odvra}aju zato {to to stalno ~ine.

158. Zar oni ~ekaju da im meleki do|u, ili kazna Gospodara tvoga, ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki predzanaci od Gospodara tvoga do|u, ni jednom ~ovjeku ne}e biti od koristi to {to }e tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci: “Samo vi ~ekajte, i mi }emo, doista, ~ekati!”

159. Tebe se ni{ta ne ti~u oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah }e se za njih pobrinuti. On }e ih o onome {to su radili obavijestiti.

160. Ko uradi dobro djelo, bi}e desetorostruko nagra|en, a ko uradi r|avo djelo, bi}e samo prema zasluzi ka`njen, i ne}e im se u~initi nepravda.

161. Reci: “Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik.”

162. Reci: “Klanjanje moje, i obredi moji, i `ivot moj, i smrt moja doista su posve}eni Allahu, Gospodaru svjetova,

163. koji nema sau~esnika; to mi je nara|eno i ja sam prvi musliman.”

164. Reci: “Zar da za Gospodara tra`im nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega? [to god ko uradi, sebi uradi, i svaki gre{nik }e samo svoje breme nositi. Na kraju Gospodaru svome }ete se vratiti i On }e vas o onome u }emu ste se razilazili obavijestiti.

165. On ~ini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po polo`aju jedne iznad drugih uzdi`e da bi vas isku{ao u onome {to vam daje, Gospodar tvoj, zaista, brzo ka`njava, ali On, doista, pra{ta i samilostan je.”

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Elif-lam-mim-sad.

2. Objavljujete ti se Knjiga – i neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje da njome opominje{ i da vjernicima bude pouka.

3. Slijedite ono {to vam se od Gospodara va{eg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao za{titinika! – A kako vi malo pouku primate!

4. Koliko smo Mi samo gradova razorili! I kazna Na{a im je dolazila no}u i danju kad bi prilegli,

5. a kada bi ih kazna Na{a zadesila, jadikovanje njihovo se svodilo samo na rije~i: “Nasilnici smo, zaista bili!’

6. I sigurno }emo pitati one kojima smo poslanike slali, a pita}emo, doista, i poslanike,

7. i izlo`i}emo im, pouzdano, sve {to o njima znamo, jer Mi nismo odsutni bili.

8. Mjerenje toga dana bi}e pravedno: oni ~ija dobra djela prevagnu, oni }e {ta `ele posti}i;

9. a oni ~ija dobra djela budu lahka, oni }e, zato {to dokaze Na{e nisu priznavali, stradati.

10. Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve {to je potrebno za `ivot dali. – A kako vi malo zahvaljujete!

11. Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: “Poklonite mu se!” i oni su se poklonili, a Iblis nije; on nije htio da se pokloni.

12. “Za{to se nisi poklonio kad sam ti naredio?” – upita On. – “Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilova~e” – odgovori on.

13. “E onda izlazi iz d`enneta” – re~e On -, “ne prili~i ti da u njemu prkosi{; izlazi, ti si, zaista od onih prezrenih!”

14. “Daj mi vremena do dana njihova o`ivljenja!” – zamoli on.

15. “Daje ti se vremena!” – re~e On.

16. “E za{to si odredio pa sam u zabludu pao”. – re~e -, “kunem se da }u ih na Tvom pravom putu presretati,

17. pa }u im sprijeda, i straga, i zdasna i slijeva prilaziti, i Ti }e{ ustanoviti da ve}ina njih ne}e zahvalna biti!’

18. “Izlazi iz njega, poku|en i poni`en!’ – re~e On. “Tobom i svima onima koji se budu povodli za tobom doista }e d`ehennem napuniti!

19. A ti, o Ademe, i `ena tvoja u d`ennetu stanujte i odakle gdje god ho}ete jedite, samo se ovom drvetu ne pribli`ujte, da se prema sebi ne ogrije{ite!”

20. I {ejtan im po~e bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i re~e: “Gospodar va{ vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili”, -

21. i zaklinja{e im se: “Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!’

22. I na prevaru ih zavede. A kad oni oni drvo okusi{e, stidna mjesta njihova im se ukaza{e i oni po sebi d`ennetsko li{}e stavljati po~e{e. “Zar vam to drvo nisam zabranio?! – zovnu ih Gospodar njihov – “i rekao vam: ’[ejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.’”

23. “Gospodaru na{“, – reko{e oni – “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprosti{ i ne smiluje{ nam se, sigurno }emo biti izgubljeni.”

24. “Izlazite” – re~e On – “jedni drugima bi}ete neprijatelji! Na Zemlji }ete boraviti i do smrti ostati.

25. Na njoj }ete `ivjeti, na njoj }ete umirati i iz nje o`ivljeni biti” – re~e On.

26. O sinovi Ademovi, dali smo vam odje}u koja }e pokrivati stidna mjesta va{a, a i rasko{na odijela, ali, odje}a ~estitosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.

27. O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede {ejtan kao {to je roditelje va{e iz d`enneta izveo, skinuv{i s njih odje}u njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo u~inili {ejtane za{titnicima onih koji vjeruju.

28. A kada urade neko ru`no djelo, govore: “Zatekli smo pretke na{e da to rade, a i Allah nam je to zapovjedio.” Reci: “Allah ne zapovijeda da se rade ru`na djela! Za{to o Allah ugovorite ono {to ne znate?”

29. Reci: “Gospodar moj nare|uje – pravednost. I obra}ajte se samo Njemu kad god obavljate molitvu, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedaju}i vjeru! Kao {to vas je iz ni~ega stvorio, tako }e vas ponovo o`ivjeti.

30. On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja, jer oni, mjesto Allaha, {ejtane za za{titnike uzimaju i misle da dobro rade.

31. O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad ho}ete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.

32. Reci: “Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?” Reci: “Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih.” Eto, tako Mi podrobno izla`emo dokaze ljudima koji znaju.

33. Reci: “Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono {to ne znate.”

34. Svaki narod ima svoj kraj, i kad do|e njegov kraj, ne}e ga mo}i ni za tren jedan ni odlo`iti ni ubrzati.

35. O sinovi Ademovi, kad vam izme|u vas samih budu dolazili poslanici koji }e vam propise Moje obja{njavati, – onda se oni koji se budu Allaha bojali i dobra djela ~initi ne}e ni~ega bojati niti }e bilo za ~im tugovati;

36. a oni koji dokaze Na{e budu poricali, i od njih se budu oholo okretali, bi}e stanovnici u vatri, u njoj }e vje~no ostati.

37. Ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori la`i i ne priznaje Njegove rije~i? Takvi }e dobiti sve ono {to im je zapisano. Ali kada im izaslanici Na{i do|u da im du{u uzmu, upita}e: “A gdje su oni kojima ste se, umjesto Allahu, klanjali?” – “Izgubili su nam se” – odgovori}e, i sami protiv sebe posvjedo}iti da su nevjernici bili.

38. “Ulazite u d`ehennem s narodima, sa d`innovima i ljudima koji su prije vas bili i nestali!’ – re}i }e On. I kad god neki narod u|e, proklinja}e onaj za kojim se u nevjerovanje poveo. A kad se svi u njemu iskupe, tada }e obi~an puk re}i o glave{inama svojim: “Gospodaru na{, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u vatri!” – “Za sve }e biti dvostruka!” – re}i }e On-, “ali vi ne znate.”

39. A glave{ine }e re}i obi~nom puku: “Pa vi nemate nikakve prednosti pred nama!” Zato iskusite patnju za ono {to ste radili.

40. Onima koji dokaza Na{e budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili – kapije nebeske ne}e se otvoriti, i prije }e debelo u`e kroz iglene u{i pro}i nego {to }e oni u d`ennet u}i. Eto tako }emo Mi gre{nike kazniti.

41. U d`ehennemu }e im le`aj i pokriva~i od vatre biti. Eto tako }emo Mi nevjernike kazniti.

42. A oni koji budu vjerovali i dobra djela ~inili – Mi nikog ne zadu`ujemo mimo njegovih mogu}nosti – bi}e stanovnici d`enneta, u njemu }e vje~no ostati

43. Iz njihovih grudi }emo zlobu odstraniti; ispred njih }e rijeke te}i, i oni }e govoriti: “Hvaljen neka je Allah, koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara na{eg su zaista istinu donosili”, i njima }e se doviknuti: “Taj d`ennet ste u nasljedstvo dobili za ono {to ste ~inili!”

44. I stanovnici d`enneta }e stanovnike vatre dozivati: “Mi smo na{li da je istinito ono {to nam je Gospodar na{ obe}ao, da li ste i vi na{li da je istinito ono ~ime vam je Gospodar va{ prijetio?” – “Jesmo!” – odgovori}e. A onda }e jedan glasnik me|u njima da ga i jedni i drugi ~uju, viknuti: “Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji su se prema sebi ogrije{ili,

45. koji su od Allahova puta odvra}ali i nastojali da ga iskrive, i koji u onaj svijet nisu vjerovali!”

46. Izme|u njih bi}e bedem, a na vrhovima ljudi koji }e svakog po obilje`ju njegovom poznati. I oni }e stanovnicima d`enneta viknuti: “Mir vama!” – dok jo{ ne u|u u nj, a jedva }e ~ekati.

47. A kada im pogledi skrenu prema stanovnicima d`ehennema, uzviknu}e: “Gospodaru na{, na daj nam da budemo s narodom gre{nim!”

48. Oni koji }e po vrhovima bedema biti zovnu}e neke ljude, koje }e po obilje`ju njihovom poznati, i re}i }e: “[ta vam koristi ono {to ste zgrtali i to {to ste se oholo dr`ali?

49. Zar nisu ovo oni za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost ne}e sti}i?” – a Allah im je rekao: “U|ite u d`ennet, nikakva straha za vas ne}e biti, i ni za ~im vi ne}ete tugovati!”

50. I stanovnici vatre doziva}e stanovnike d`enneta: “Prolijte na nas vode ili ne{to od onoga ~ime vas je Allah obdario!” – a oni }e re}i: “Allah je to dvoje nevjernicima zabranio,

51. kojima je vjera njihova bila igra i zabava i koje je `ivot na Zemlji bio obmanuo. “Sada }emo Mi njih zaboraviti, zato {to su zaboravljali da }e na ovaj Dan pred Nama stajati i zato {to su dokaze Na{e poricali.”

52. A Mi ovima Knjigu objavljujemo, koju smo kako Mi znamo objasnili, da bude putokaz i milost ljudima koji budu vjerovali.

53. ^ekaju li oni da se obistine prijetnje njene? Onoga dana kada se obistine, re}i }e oni koji su na njih prije zaboravili: “Istinu su poslanici Gospodara na{eg donosili! Da nam je zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme ili da nam je da budemo vra}eni, pa da postupimo druk~ije nego {to smo postupili!” Ali, oni su sami sebe upropastili, a ne}e im biti ni onih koje su izmi{ljali.

54. Gospodar va{ je Allah, koji je nebesa i Zemlju u {est vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario; On tamom no}i prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvi{en neka je Allah, Gospodar svjetova!

55. Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previ{e glasno mole.

56. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela ~ine.

57. On je Taj koji {alje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu te{ke oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega ki{u spustimo i u~inimo da uz njenu pomo} rastu plodovi svakovrsni; isto }emo tako mrtve o`ivjeti, opametite se!

58. U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom. Eto, tako Mi, na razne na~ine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju.

59. Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. “O narode moj,” – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista pla{im za vas patnje na Velikom danu!’

60. A glave{ine naroda njegova su odgovarale: “Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi.”

61. “O narode moj,” – govorio je on – ” nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova;

62. poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i svako dobro vam `elim; a ja od Allaha znam ono {to ne znate vi.

63. Zar vam je ~udno {to vam pouka od Gospodara va{eg dolazi po ~ovjeku, jednom od vas, da vas opominje, da biste se grijeha klonili i pomilovani bili?”

64. Ali, oni su ga la`nim smatrali, pa smo njega i one koji su bili uz njega u la|i spasili, a one koji u dokaze Na{e nisu vjerovali – potopili; uistinu, oni su pravi slijepci bili.

65. A Adu – njegova brata Huda. “O narode moj,” – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?”

66. Glave{ine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: “Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si ti zaista la`ac”.

67. “O narode moj”, – govorio je on – “nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik;

68. dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik.

69. Zar vam je ~udno {to vam pouka od Gospodara va{eg dolazi po ~ovjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda u~inio; to {to ste krupna rasta – Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono {to budete `eljeli.”

70. “Zar si nam do{ao zato da se jedino Allahu klanjamo, a da one kojima su se klanjali preci na{i napustimo? – govorili su oni . “U~ini da nas sna|e to ~ime nam prijeti{, ako je istina to {to govori{!”

71. “Ve} }e vas sti}i kazna i gnjev Gospodara va{eg!’ – govorio je on. “Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci va{i nazvali, a kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato ~ekajte, i ja }u s vama ~ekati!’

72. I Mi smo iz milosti Na{e njega i one koji su bili uz njega spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Na{e nisu priznavali i koji nisu vjerovali.

73. A Semudu – njegova brata Saliha. “O narode moj,” – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znak od Gospodara va{eg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!

74. I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima ku}e kle{ete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne ~inite zlo po Zemlji nered prave}i!”

75. A glave{ine naroda njegova, one koje su se oholile, upita{e potla~ene, one me|u njima koji su vjerovali: “Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?” – “Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono {to je po njemu objavljeno” – odgovori{e oni.

76. “A mi, doista, ne vjerujemo u to u {to vi vjerujete” – reko{e oni koji su bili oholi.

77. I zakla{e onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslu{a{e i reko{e: “O Salihu, u~ini da nas sna|e to ~ime prijeti{, ako si poslanik.”

78. I zadesi ih stra{an potres i oni u zemlji svojoj osvanu{e mrtvi, nepomi~ni,

79. a on ih je ve} bio napustio i rekao: “O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju.”

80. I Luta – kad re~e narodu svome: “Za{to ~inite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije ~inio?

81. Vi sa stra{}u prilazite mu{karcima, umjesto `enama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!”

82. A odgovor naroda njegova glasio je: “Istjerajte ih iz grada va{eg, oni su ljudi-~istunci!”

83. I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim `ene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili.

84. I na njih smo ki{u spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skon~ali.

85. A Medjenu – njegova brata [uajba. “O narode moj”, – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara va{eg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je ve} na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete.

86. I ne postavljajte zasjede na ispravnom putu, prijete}i i od Allahova puta odvra}aju}i one koji u Njega vjeruju, `ele}i krivi put. I sjetite se kada vas je bilo malo i da vas je On umno`io, a pogledajte kako su skon~ali oni koji su nered pravili.

87. I ako jedni od vas vjeruju u ono {to je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa pri~ekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji!”

88. Glave{ine naroda njegova, one koje su bile ohole, reko{e: “Ili }ete bezuvjetno vjeru na{u prihvatiti, ili }emo mi, o [uajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada na{eg istjerati.” – “Zar i protiv na{e volje?” – re~e on.

89. “Ako bismo vjeru va{u prihvatili nakon {to nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo la` iznijeli. Mi ne treba da je prihva}amo, to ne}e Allah, Gospodar na{, jer Gospodar na{ znanjem Svojim sve obuhva}a; u Allaha se uzdamo! Gospodaru na{, Ti presudi nama i narodu na{em, Ti si sudija najpravedniji!”

90. A glave{ine naroda njegova, one koje nisu vjerovale, reko{e: “Ako po|ete za [uajbom, bi}ete sigurni izgubljeni.”

91. I zadesi ih potom stra{an potres i oni osvanu{e u zemlji svojoj mrtvi, nepomi~ni.

92. Oni koji su smatrali [uajba la{cem – kao da nikada u njoj nisu ni bili; oni koji su smatrali [uajba la{cem, oni su nastradali.

93. A on ih je ve} bio napustio i rekao: “O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga, i savjetovao vas, pa za{to da tugujem za narodom nevjerni~kim?!”

94. I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove neima{tinom i bole{}u nismo kaznili da bi se pokajali.

95. Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi 96. umno`ili i rekli: “I na{e su pretke poga|ale i `alosti i radosti!” – i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neo~ekiano kaznili.

96. A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih ka`njavali za ono {to su zaradili.

97. A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Na{a kazna ne}e sna}i no}u dok budu spavali?

98. Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih na{a kazna ne}e sti}i danju dok se budu zabavljali?

99. Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.

100. Zar nije jasno onima koji naslje|uju zemlju prija{njih stanovnika njezinih da }emo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijehova njihovih kazniti i srca njihova zape~atiti, pa savjet ne}e poslu{ati.

101. O tim gradovima Mi ti neke doga|aje njihove kazujemo. Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli da povjeruju u ono u {to prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca nevjernika zape~ati, -

102. a Mi smo znali da se ve}ina njih zavjeta ne}e dr`ati, i znali smo da }e ve}inom, doista, gre{nici biti.

103. Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa faraonu i glave{inama njegovim sa dokazima Na{im, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skon~ali oni koji su nered ~inili.

104. I Musa re~e: “O faraone, je sam poslanik Gospodara svjetova!

105. Du`nost mi je da o Allahu samo istinu ka`em. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara va{eg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!”

106. “Ako si donio kakav dokaz” – re~e, “poka`i ga, ako istinu govori{“.

107. I on baci svoj {tap – kad on prava zmijurina;

108. i izvadi ruku svoju – ona za prisutne postade bijela.

109. Glave{ine naroda faraonova povika{e: “Ovaj je, doista, vje{t ~arobnjak,

110. on ho}e da vas izvede iz zemlje va{e, pa {ta predla`ete?”

111. “Zadr`i njega i brata njegova: – reko{e, – “a po{alji u gradove one koji }e skupljati,

112. preda te }e sve vje{te ~arobnjake dovesti”.

113. I faraonu ~arobnjaci do|o{e. “Da li }emo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?” – upita{e.

114. “Da”, – re~e – “i bi}ete mi, zaista, bliski”.

115. “O Musa”, – reko{e onda – “ho}e{ li ti ili }emo mi baciti?”

116. “Bacite vi” – re~e on. I kad oni baci{e, o~i ljudima za~ara{e i jako ih prestra{i{e, i vrad`binu veliku priredi{e.

117. I Mi naredismo Musau: “Baci {tap svoj!” – i on odjednom proguta sve ono ~ime su oni bili obmanu izveli.

118. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo la`no ono {to su oni priredili,

119. i tu oni bijahu pobje|eni i ostado{e poni`eni,

120. a ~arobnjaci se licem na tle baci{e.

121. “Mi vjerujemo u Gospodara svjetova” – povika{e,

122. “Gospodara Musaova i Harunova!”

123. “Zar da mu povjerujete prije nego {to vam ja dozvolim!” – viknu faraon. – “Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamti}ete vi!

124. Izosjeca}u vam, sigurno, ruke va{e i noge va{e unakrst, a onda }e vas sve razapeti!”

125. A oni reko{e: “Mi }emo se, doista, Gospodaru na{em vratiti!

126. Ti nam zamjera{ samo to {to smo u dokaze Gospodara na{eg povjerovali kada su nam oni do{li. Gospodaru na{, daj nam snage da izdr`imo i da kao vjernici umremo!’

127. A glave{ine naroda faraonova reko{e: “Zar }e{ ostavi Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i bo`anstva tvoja napusti?” – On re~e: “Ubija}emo mu{ku djecu njihovu, a `ensku }emo im ostavljati u `ivotu; mi, uistinu, vladamo njima”,

128. Musa re~e narodu svome: “Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zemlja je Allahova, On je daje u naslije|e kome On ho}e od robova Svojih; a lijep ishod }e biti za one koji se budu Allaha bojali”.

129. “Zlostavljani smo” – reko{e oni – “prije nego {to si nam do{ao, a i nakon {to si nam do{ao!” A Musa re~e: “Gospodar va{ }e neprijatelja va{eg uni{titi, a vas nasljednicima na Zemlji u~initi, da bi vidio kako }ete postupati.

130. I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili.

131. I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: “Ovo smo zaslu`ili”, a kad bi ih sna{la kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo {to ve}ina njih nije znala!

132. I govorili su: “Kakav god dokaz da nam donese{ da nas njime op~ara{, mi ti ne}emo vjerovati!”

133. Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i `abe, i krv – sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikova~ki su bili.

134. I kada bi ih zadesila nevolja, govorili bi: “O Musa, moli se, u na{e ime, Gospodaru svome – onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodi nevolje, mi }emo, zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati”.

135. I po{to bismo ih nevolje oslobodili – do vremena do kojeg im je bilo odre|eno da je podnose, – oni bi, odjednom, obe}anje prekr{ili.

136. Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Na{a poricali i prema njima ravnodu{ni bili,

137. a potla~enom narodu dadosmo u naslje|e isto~ne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo obe}anje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno – zato {to su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono {to su faraon i narod njegov sagradili i ono {to su podigli.

138. I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni nai|o{e na narod koji se klanjao kumirima svojim “O Musa,” – reko{e – “napravi i ti nama boga kao {to i oni imaju bogove!” – “Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!” – re~e on.

139. “Zaista }e biti poni{teno ono {to ovi ispovjedaju i beskorisno }e im biti ono {to rade.

140. Zar da vam, pored Allaha, tra`im drugog boga, o On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?”

141. I po{to smo vas Mi od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas neizmjerno mu~ili: mu{ku djecu su va{u ubijali, a `ensku vam u `ivotu ostavljali, – to je bilo te{ko isku{enje Gospodara va{eg -,

142. Mi odredismo da ~as susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset no}i, i dopunismo ih jo{ sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za ~etrdeset no}i. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: “Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!”

143. I kad Nam Musa do|e u odre|eno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on re~e: “Gospodaru moj, uka`i mi se da Te vidim!” – “Ne mo`e{ Me vidjeti” – re~e -, “ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidje}e{ Me!” I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvije{}en strovali. ^im se osvijesti, re~e: “Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!”

144. “O Musa”, – re~e On – “Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom svojim i govorom Svojim. Ono {to ti dajem uzmi i zahvalan budi!”

145. I Mi mu na plo~ama napisasmo pouku za sve, i obja{njenje za sva{ta. “Primi ih svojski, a narodu svome zapovjedi da se pridr`ava onoga {to je u njima ljep{e!” A pokaza}u vam i zemlju gre{nika.

146. Odvrati}u od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. I kakav god oni dokaz vide ne}e ga vjerovati: ako vide pravi put – ne}e ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu – kao put }e je prihvatiti. To zato {to }e dokaze Na{e poricati i {to }e prema njima ravnodu{ni biti.

147. A onima koji dokaze na{e ne budu priznavali i koji u susret na onom svijetu ne budu vjerovali, bi}e poni{tena djela njihova. Zar }e biti druk~ije ka`njeni nego ako su radili?

148. I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvati{e i prema sebi se ogrije{i{e.

149. I po{to se poslije gorko pokaja{e i uvidje{e da su zabludjeli, oni reko{e: “Ako se Gospodar na{ na nas ne sa`ali i ako nam ne oprosti, doista }emo biti izgubljeni!”

150. A kad se Musa srdit i `alostan narodu svome vrati, povika: “Kako ste tako ru`no poslije odlaska moga postupali! Za{to ste po`urili i o nare|enje Gospodara svoga se oglu{ili?” – i plo~e baci, i brata svoga za kosu dohvati i po~e ga vu}i sebi. “O sine majke moje,” – re~e Harun – “narod nije nimalo do mene dr`ao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete du{mani i ne smatraj me jednim od onih koji su se prema sebi ogrije{ili.”

151. “Gospodaru moj,” – zamoli Musa – “oprosti meni i bratu mome i u~ini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!”

152. One koji su tele prihvatili sti}i }e kazna Gospodara njihova i poni`enje jo{ na ovom svijetu; tako Mi ka`njavamo one koji kuju la`i.

153. A onima koji r|ava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj }e, poslije toga, sigurno oprostiti i samilostan biti.

154. I kad Musaa srd`ba minu, on uze plo~e na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje.

155. I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u odre|eno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on re~e: “Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene uni{titi jo{ prije. Zar da nas uni{ti{ zbog onoga {to su uradili bezumnici na{i? To je samo isku{enje Tvoje kojim Ti, koga ho}e{, u zabludi ostavlja{, a kome ho}e{, na pravi put ukazuje{; Ti si Gospodar na{, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti pra{ta{ najvi{e;

156. I dosudi nam milost na ovom svijetu, i na onom svijetu, – mi se, vra}amo Tebi!” – “Kaznom Svojom Ja ka`njavam koga ho}u” – re~e On -, ” a milost Moja obuhva}a sve; da}u je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, I onima koji u dokaze Na{e budu vjerovali,

157. onima koji }e slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji ne}e znati ni da ~ita ni da pi{e, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Ind`ilu, zapisana nalaze, koji }e od njih tra`iti da ~ine dobra djela, a od odvratnih odvra}ati ih, koji }e im lijepa jela dozvoliti, a ru`na im zabraniti, koji }e ih tereta i te{ko}a koje su oni imali osloboditi. Zato }e oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podr`avali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – posti}i ono {to budu `eljeli.

158. Reci: “O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On `ivot i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna da ~ita i pi{e, koji vjeruje u Allaha i rije~i Njegove; njega slijedite – da biste na pravom putu bili!”

159. U narodu Musaovu ima ljudi koji na istinu upu}uju i koji prema njoj pravedno sude.

160. I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili, i Musau smo objavili, kad mu je narod njegov vode zatra`io: “Udari {tapom svojim po stijeni!” – i iz nje je dvanaest vrela provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kog }e piti. I Mi smo im od oblaka hlad pravili i manu i prepelice im davali: “Jedite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo!” Oni nisu Nama nepravdu u~inili, sami su sebi nepravedni bili.

161. A kada im je bilo re~eno: “Nastanite se u ovom gradu i jedite odakle ho}ete i recite: ’Oprosti!’ a na kapiju u|ite glava pognutih – oprosti}emo vam grijehe va{e, a onima koji dobra djela ~ine da}emo i vi{e”, -

162. onda su oni nepravedni me|u njima zamijenili drugom rije~ koja im je bila re~ena, i Mi smo na njih s neba kaznu spustili zato {to su stalni nepravedni bili.

163. I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti kr{ili: kada su im ribe, na o~i njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u isku{enje dovodili zato {to su stalno grije{ili.

164. A kad neki od njih reko{e: “Za{to opominjete narod koji }e Allah uni{titi ili ga te{kim mukama namu~iti?” – oni odgovori{e: “Da bismo se pred Gospodarem va{im opravdali i da bi se oni grijeha klonili.”

165. I kada zaboravi{e ono ~ime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od navaljalih djela odvra}ali, a te{kom kaznom kaznismo gre{nike, zato {to su stalno u grijehu bili.

166. I po{to su oni bahato odbili da se okane onoga {to im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: “Postanite majmuni prezreni!”

167. I Gospodar tvoj obznani da }e do Smaka svijete prepu{tati nad njima vlast nekome ko }e ih najgori na~in tla~iti. Gospodar tvoj je, doista, brz kad ka`njava, a On opra{ta i samilostan je.

168. I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijelili: ima ih dobrih, a i onih koji to nisu; i u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili.

169. I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta, i govorila: “Bi}e nam opro{teno!” A ako bi im opet dopalo {aka tako ne{to, opet bi to ~inili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi – a oni ~itaju ono {to je u njoj – da }e o Allahu samo istinu govoriti. Onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; opametite se!

170. A oni koji se ~vrsto dr`e Knjige i koji obavljaju molitvu – pa, Mi doista ne}emo dopustiti propadne nagrada onima koji ~ine dobra djela.

171. A kada smo iznad njih brdo podigli, – ~inilo se kao oblak -, oni su bili uvjereni da }e na njih pasti. “Prihvatite odlu~no ono {to smo vam dali, i naka vam je na umu ono {to je u njemu – da biste bili pobo`ni!”

172. I kad je Gospodar tvoj iz ki~mi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatra`io od njih da posvjedo~e protiv sebe: “Zar Ja nisam Gospodar va{?” – oni su odgovarali: “Jesi, mi svjedo~imo” – i to zato da na sudnjem danu ne reknete: “Mi o ovome ni{ta nismo znali”,

173. Ili da ne reknete: “Na{i preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar }e{ nas kazniti za ono {to su la`ljivci ~inili?”

174. I tako, eto, Mi op{irno iznosimo dokaze, da bi oni do{li sebi.

175. I ka`i im vijest o onome kome smo dokaze Na{e dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je {ejtan dostigao, i on je zalutao.

176. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom stra{}u krenuo. Njegov slu~aj je slu~aj kao psa: ako ga potjera{ on ispla`ena jezika dah}e, a ako ga se okani{ on opet dah}e. Takvi su ljudi koji Na{e dokaze smatraju la`nim; zato kazuj doga|aje da bi oni razmislili.

177. Lo{ su primjer ljudi koji ne priznaju Na{e dokaze, oni zlo ~ine sami sebi.

178. Kome Allah uka`e na pravi put – bi}e na pravom putu, a koga ostavi u zabludi – taj }e izgubljen biti.

179. Mi smo za d`ehennem mnoge d`innove i ljude stvorili; oni pameti imaju – a njima ne shva}aju, oni o~i imaju – a njima ne vide, oni u{i imaju – a njima ne ~uju; oni su kao stoka, ~ak i gori – oni su zaista nemarni.

180. Allah ima najljep{a imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskre}u Njegova imena – kako budu radili, onako }e biti ka`njeni!

181. A me|u onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upu}uju istini i koji prema njoj pravedno sude.

182. A one koji na{e rije~i pori~u Mi }emo malo po malo, a da oni ne}e ni znati, u propast voditi.

183. i dava}u im vremena, obmana Moja doista je trajna.

184. Pa za{to oni ne razmisle da njima poslani poslanik nije lud; on samo otvoreno opominje.

185. I za{to oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome {to je On stvorio, i da im se, mo`da, kraj njihov primakao? Pa u koje }e rije~i, ako ne u Kur’an vjerovati?

186. Koga Allah u zabludi ostavi, niko ga ne mo`e na pravi put uputiti! On }e ih ostaviti da u nevjerstvu svome lutaju.

187. Pitaju te o Smaku svijeta kada }e se zbiti. Reci: “To zna jedino Gospodar moj, On }e ga u njegovo vrijem otkriti, a te`ak }e biti nebesima i Zemlji, sasvim neo~ekivano }e vam do}i”. Pitaju te kao da ti o njemu ne{to zna{. Reci: “To samo Allah zna, ali ve}ina ljudi ne zna”.

188. Reci; “Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu {tetu otkloniti; biva onako kako Allah ho}e. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.”

189. On je taj koji vas od jednog ~ovjeka stvara – a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono ote`alo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: “Ako nam daruje{ zdrava potomka, bi}emo, zaista zahvalni!”

190. I kad im je On darovao zdrava potomka, poslije su potomci njihovi izjedna~ili druge s Njim u onome {to im On daje – a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!

191. Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ni{ta da stvore, i sami su stvoreni,

192. i koji im ne mogu pomo}i niti mogu da pomognu sebi?

193. A ako ih zamolite da vas na pravi putu upute, ne}e vam se odazvati; isto vam je pozivali ih ili {utjeli.

194. Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite!

195. Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li o~i da njima gledaju, ili u{i da njima ~uju? Reci: “Zovite bo`anstva va{a, pa protiv mene kakvo ho}ete lukavstvo smislite i ne odugovla~ite,

196. moj za{titnik je Allah koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine”.

197. A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama ni sebi pomo}i.

198. A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne ~uju; vidi{ ih kao da te gledaju, ali oni ne vide.

199. Ti sa svakim – lijepo! i tra`i da se ~ine dobra djela, a neznalica se kloni!

200. A ako {ejtan poku{a da te na zlo navede, ti potra`i uto~i{te u Allaha, On uistinu sve ~uje i zna.

201. Oni koji se Allaha boje, ~im ih sablazan {ejtanska dodirne, sjete se, i odjednom do|u sebi,

202. dok prijatelje {ejtanove {ejtani podr`avaju u zabludi i oni ne dolaze sebi.

203. Kad im nijedan ajet ne donese{, oni govore: “Za{to ga sam ne izmisli{!” – Reci: “Ja slijedim samo ono {to mi Gospodar moj objavljuje. Ovo su jasni dokazi od Gospodara va{eg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju.

204. A kad se u~i Kur’an, vi ga slu{ajte i {utite da biste bili pomilovani.”

205. I spominji Gospodara svoga ujutro i nave~e u sebi, ponizno i sa strahopo{tovanjem i ne podi`u}i jako glas, i ne budi nemaran, -

206. oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tle padaju.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Pitaju te o plijenu: “Plijen pripada Allahu i Poslaniku.” Zato se bojte Allaha i izgladite me|usobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.

2. Pravi vjernici su samo oni ~ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se rije~i Njegove kazuju, vjerovanje im u~vr{}uju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju,

3. oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga {to im Mi dajemo udjeljuju.

4. Oni su, zbilja, pravi vjernici, – njih po~asti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova ~ekaju.

5. Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo, – {to jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji.

6. Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo o~ito da }e pobijediti, nekima od njih je izgledalo kao da se na o~i svoje u smrt gone.

7. I kada vam je Allah obe}ao da }e va{a biti jedna od dvije skupine, – a vi ste vi{e voljeli da vam padne {aka ona koja nije naoru`ana – Allah je htio da rije~ima Svojim istinu utvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi.

8. da istinu utvrdi i neistinu uni{ti, makar to ne bilo mnogobo{cima po volji.

9. I kada ste od Gospodara svoga pomo} zatra`ili; On vam se odazvao: “Posla}u vam u pomo} hiljadu meleka koji }e jedni za drugim dolaziti.”

10. Allah je to zato u~inio da bih vas obradovao i da bi se tima srca va{a umirila; a pobjeda je samo od Allaha – Allah je zaista Silan i mudar;

11. kad je On u~inio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam ki{u spustio da bih vas njome o~istio i da bih od vas {ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca va{a jakim u~inio i njome korake u~vrstio.

12. Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: “Ja sam s vama, pa u~vrstite one koji vjeruju!” U srca nevjernika Ja }u strah uliti, pa ih vi po {ijama udarite, i udarite ih po prstima.

13. Zato {to se suprostavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprostavlja Allahu i Posalniku Njegovu, Allah }e zaista stra{no kazniti.

14. Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike ~eka patnja u ognju.

15. O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, le|a im ne okre}ite;

16. onaj ko im tada le|a okrene – osim onog koji se povu}e s namjerom da se ponovo bori ili drugoj ~eti pristupi – vrati}e se natovaren Allahovom srd`bom; prebivali{te njegovo bi}e d`ehennem, a u`asno je on boravi{te.

17. Vi njih niste ubijali nego Allah; i ti nisi bacio, kad si bacio, nago je Allah bacio, da bi vjernike lijepom ku{njom isku{ao, – Allah zaista sve ~uje i sve zna.

18. Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio.

19. Ako ste se molili da pobijedite, – pa, do{la vam je, eto, “pobjeda”! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi }emo se ponovo vratiti, i nimalo vam ne}e koristiti tabor va{, ma koliko brojan bio, jer je Allah na strani vjernika.

20. O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne napu{tajte ga, ta vi slu{ate {ta on govori,

21. i ne budite kao oni koji govore: “Slu{amo!” – a ne slu{aju.

22. Najgora bi}a kod Allaha su oni koji su gluhi i nijemi, koji ne}e da shva}aju.

23. Da Allah zna da od njih mo`e biti ikakva dobra, u~inio bi da ~uju, a da je u~inio i da ~uju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i ina~e glave okre}u.

24. O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatra`i da ~inite ono {to }e vam `ivot osigurati; i neka znate da se Allah upli}e izme|u ~ovjeka i srca njegova, i da }ete se svi pred Njim sakupiti;

25. I izbjegavajte ono {to }e dovesti do smutnje koja ne}e pogoditi samo one me|u vama koji su krivi, i znajte da Allah stra{no ka`njava.

26. I sjetite se kada vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potla~eni, – bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On skloni{te dao i Svojom pomo}i vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni.

27. O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno me|usobno povjerenje ne poigravajte,

28. i neka znate da su bogatstva va{a i djeca va{a samo isku{enje, i da je samo u Allaha nagrada velika.

29. O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On }e vam sposobnost darovati pa }ete istinu od neistine mo}i rastaviti i preko ru`nih postupaka va{ih }e pre}i i oprostiti vam. – A Allahova dobrote je neizmjerna.

30. I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije.

31. Kada im se rije~i Na{e kazuju, govore: “Ve} smo ~uli! Da ho}emo, i mi bismo tako ne{to rekli; to su samo izmi{ljotine naroda drevnih.”

32. A kad su oni rekli: “Bo`e, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao ki{u ili nam po{alji patnju nesnosnu!”

33. Allah ih nije kaznio, jer si ti me|u njima bio; i Allah ih ne}e kazniti sve doke neki od njih mole da im se oprosti.

34. A zaslu`uju da ih samo Allah kazni kad brane drugima pristup ^asnom hramu, a oni nisu njegovi ~uvari. ^uvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allah boje, ali ve}ina njih ne zna.

35. Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zvi`danje ili pljeskanje rukama; zato kaznu iskusite jer ne vjerujete.

36. Oni koji ne vjeruju tro{e imanja svoja da bi od Allahova puta odvra}ali. Oni }e ih, sigurno, utro{iti, zatim }e, zbog toga, `aliti i na kraju }e pobije|eni biti. A oni koji ne budu vjerovali – u d`ehennem }e biti potjerani,

37. da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u d`ehennem bacio. Oni }e doista biti izgubljeni.

38. Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bi}e im opro{teno ono {to je prije bilo; a ako se ne okane, – pa, zna se {ta je s drevnim narodima bilo.

39. I borite se protiv njih dok mnogobo{tva ne i{~ezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane, – pa, Allah dobro vidi {ta oni rade;

40. a ako le|a okrenu, znajte da je Allah va{ za{titnik, a divan je On za{titnik i divan pomaga~!

41. I znajte da od svega {to u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siro~adi, i siromasima, i putnicima namjernicima, ako vjerujete u Allaha i u ono {to smo objavili robu Na{em na dan pobjede, na dan kada su se sukobile dvije vojske, – a Allah sve mo`e -,

42. kada ste vi bili u dolini bli`oj, oni u daljini daljoj, a karavana ni`e vas. O vremenu borbe ne biste se dogovorili i da ste se dogovarali, ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono {to je moralo da se dogodi, da nevjernik ostane nevjernik poslije o~igledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije o~igledan dokaza, – a Allah doista sve ~uje i sve zna -,

43. kad ti je Allah u snu pokazao da je njih malo; a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonili i o boju se raspravljali, ali je Allah spas ukazao. – On dobro zna sva~ije misli.

44. A kad ste se sukobili, u o~ima va{im On ih je prikazao u malom broju, a vas u o~ima njihovim tako|e u malom broju, da bi Allah dao da se ispuni ono {to je moralo da se dogodi – a Allahu se sve vra}a.

45. O vjernici, kada se s kakvom ~etom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli {to `elite

46. i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da nebiste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdr`ljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdr`ljivih.

47. I ne budite kao oni koji su, da se poka`u svijetu, nadmeno iz grada svoga izi{li da bi od Allahova puta odvra}ali. A Allah dobro zna ono {to oni rade.

48. I kada im je {ejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: “Niko vas danas ne mo`e pobijediti, i ja sam va{ za{titnik!’ – onda je on, kada su se dva protivni~ka tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: “Ja nemam ni{ta s vama, ja vidim ono {to vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah stra{no ka`njava”,

49. kada su licemjeri i oni ~ija su srca bolesna govorili: “Ove je obmanula vjera njihova!’ A onaj ko se u Allah pouzda – pa, Allah je zaista Silan i Mudar.

50. A da si samo vidio kad su meleki nevjernicima du{e uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: “Iskusite patnju u ognju.

51. To je za ono {to ste rukama svojim pripremili, jer Allah nije nepravedan robovima Svojim!”

52. Tako je bilo i sa faraonovim ljudima i onima prije njih: u Allahove dokaze nisu vjerovali, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio – Allah je, uistinu, mo}an i stra{no ka`njava;

53. to je zato {to Allah ne}e li{iti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promjeni, – a Allah sve ~uje i sve zna.

54. Tako je bilo i sa faraonovim ljudima i onima prije njih: dokaze Gospodara svoga nisu priznavali, pa smo ih Mi, zbog grijehova njihovih, uni{tili, a faraonove ljude smo potopili, – svi su oni nevjernici bili,

55. Najgora bi}a kod Allaha su oni koji pori~u, oni koji ne}e da vjeruju,

56. oni s kojima ti ugovore sklapa{, pa oni svaki put, ne boje}i se osljedica, kr{e ugovor svoj.

57. Ako se u borbi s njima sukobi{, tako ih razjuri da se opamete oni koji su iza njih.

58. ^im primjeti{ vjerolomstvo nekog plemena, i ti njemu isto tako otka`i ugovor – Allah uistinu ne voli vjerolomnike.

59. I neka nikako ne misle oni koji ne vjeruju da }e se spasiti; oni doista ne}e mo}i uma}i.

60. I protiv njh pripremite koliko god mo`ete snage i konja za boj, da biste time zapla{ili Allahove i va{e neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve {to na Allahovom putu potro{ite nakna|eno }e vam biti, ne}e vam se nepravda u~initi.

61. Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve ~uje i sve zna.

62. A ako htjednu da te prevare, – pa, tebi je doista dovoljan Allah; On te podr`ava Svojom pomo}i i vjernicima,

63. i On je sjedinio srca njihova. Da si ti potro{io sve ono {to na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio, – On je zaista silan i mudar.

64. O vjerovjesni~e, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.

65. O vjerovjesni~e, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude dvadesetak izdr`ljivih, pobijedi}e dvije stotine; a ako vas bude stotina, pobijedi}e hiljadu onih koji ne vjeruju, zato {to su oni ljudi koji ne shva}aju.

66. Sada vam Allah daje olak{icu; On zna da ste izmoreni: ako vas bude stotina izdr`ljivih, pobijedi}e dvije stotine; ako vas bude hiljada, pobijedi}e, Allahovom voljom, dvije hiljade. A Allah je uz one koji su izdr`ljivi.

67. Nijednom vjerovjesniku nije dopu{teno da dr`i su`nje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji; vi `elite prolazna dobra ovog svijeta, a Allah `eli onaj svijet. – Allah je silan i mudar.

68. Da nije ranije Allahove odredbe, sna{la bi vas patnja velika zbog onoga {to ste uzeli,

69. Sada jedite ono {to ste zaplijenili, kao dopu{teno i lijepo, i bojte se Allaha. – Allah zaista pra{ta i milostiv je.

70. O Vjerovjesni~e, reci su`njima koji se nalaze u rukama va{im: “Ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro, da}e vam bolje od onoga {to vam je uzeto i oprosti}e vam”. – A Allah pra{ta i milostiv je.

71. A ako htjednu da te prevare, pa – oni su i prije Allaha varali, i zato ti je On omogu}io da ih pobijedi{. – A Allah sve zna i mudar je.

72. Oni koji vjeruju, i iseljavaju se, i u borbi na Allahovom putu zala`u imetke svoje i `ivote svoje, i oni koji daju uto~i{te i poma`u, oni jedni druge naslje|uju. A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili – vi ne mo`ete, sve dok se ne isele nasljednici biti. A ako vas zamole da ih u vjeri pomognete, du`ni ste da im u pomo} priteknete, osim protiv naroda sa kojim o nenapadanju zaklju~en ugovor imate. A Allah dobro vidi ono {to radite.

73. Nevjernici jedni druge naslje|uju. Ne postupite li tako, nasta}e smutnja na Zemlji i nered veliki.

74. Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom putu, i oni koji daju skloni{te i poma`u, – oni su, zbilja pravi vjernici – njih ~eka oprost i obilje plemenito.

75. A oni koji kasnije vjenici postanu pa se isele i u borbi zajedno s vama u~estvuju, – i oni su va{i. A ro|aci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima pre}i. – Allah, zaista sve zna.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Obznana od Allaha i Njegova Poslanika onim mnogobo{cima s kojima ste zaklju~ili ugovore:

2. “Putujte po svijetu jo{ ~etiri mjeseca, ali znajte da Allahu ne}ete uma}i i da }e Allah nevjernike osramotiti”;

3. i proglas od Allaha i Njegova Poslanika ljudima na dan velikog had`d`a: “Allah i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobo{ce.” Pa ako se pokajete, to je za vas bolje; a ako se okrenete, znajte da Allahu ne}ete uma}i! A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom!

4. Mnogobo{cima s kojima imate zaklju~ene ugovore koje oni nisu ni u ~emu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka. Allah zaista voli pobo`ne.

5. Kada pro|u sveti mjeseci, ubijajte mnogobo{ce gdje god ih na|ete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu do~ekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista pra{ta i samilostan je.

6. Ako te neki od mnogobo`aca zamoli za za{titu, ti ga za{titi da bi saslu{ao Allahove rije~i, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato {to oni pripadaju narodu koji ne zna.

7. Kako }e mnogobo{ci imati ugovor sa Allahom i Poslanikom Njegovim?! – Ali, s onima s kojima ste ugovor kod ^asnog hrama zaklju~ili, sve dok se oni ugovora budu pridr`avali, pridr`avajte se i vi, jer Allah zaista voli pobo`ne.

8. Kako, kada oni, ako bi vas pobijedili, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum po{tivali?! Oni vam se ustima svojim umiljavaju, ali im se srca protive, ve}ina njih su nevjernici.

9. Oni Allahove ajete za ono {to malo vrijedi zamjenjuju, pa od puta Njegova odvra}aju; zaista je ru`no kako postupaju.

10. Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne po{tuju, i sve granice zla prekora~uju.

11. Ali ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, bra}a su vam po vjeri. – A Mi dokaze obja{njavamo ljudima koji razumiju.

12. A ako prekr{e zakletve svoje, poslije zaklju~enja ugovora s njima, i ako vjeru va{u budu vrije|ali, onda se borite protiv kolovo|a bezvjerstva – za njih, doista, ne postoje zakletve – da bi se okanili.

13. Zar se ne}ete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekr{ili i nastojali da protjeraju Poslanika, i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Pre~e je da se Allaha bojite, ako ste vjernici.

14. Borite se protiv njih! Allah }e ih rukama va{im kazniti i poniziti, a vas }e protiv njih pomo}i, i grudi vjernika zalije~iti

15. i iz srca njihovih brigu odstraniti. A Allah }e onome kome On ho}e oprostiti. – Allah sve zna i mudar je.

16. Zar mislite da }ete biti ostavljeni, a da Allah ne uka`e na one me|u vama koji se bore i koji, umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika, nisu uzeli nikoga za prisna prijatelja? – A Allah dobro zna za ono {to radite.

17. Mnogobo{ci nisu dostojni da Allahove d`amije odr`avaju kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova }e se poni{titi i u vatri }e vje~no ostati.

18. Allahove d`amije odr`avaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu.

19. Zar smatrate da je onaj koji hodo~asnike vodom napaja i koji vodi brigu o ^asnom hramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom. A Allah ne}e ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu ~ine.

20. U ve}oj su ~asti kod Allaha oni koji vjeruju i koji se iseljavaju i koji se bore na Allahovu putu zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje; oni }e posti}i {to `ele.

21. Gospodar njihov im {alje radosne vijesti da }e im milostiv i blagonaklon biti i da }e ih u d`ennetske ba{~e uvesti, u kojima }e neprekidno u`ivati,

22. vje~no i zauvijek }e u njima boraviti. Uistinu, u Allaha je nagrada velika.

23. O vjernici, ne prijateljujte ni sa o~evima va{im ni sa bra}om va{om ako vi{e vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas ko bude s njima prijateljevao, taj se doista prema sebi ogrije{io.

24. Reci: “Ako su vam o~evi va{i, i sinovi va{i, i bra}a va{a, i `ene va{e, i rod va{, i imanja va{a koja ste stekli, i trgova~ka roba za koju strahujete da pro|e ne}e imati, i ku}e va{e u kojima se prijatno osje}ate – miliji od Allaha i Njegova Posalnika i od borbe na Njegovom putu, onda pri~ekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah gre{nicima ne}e ukazati na pravi put.”

25. Allah vas je na mnogim boji{tima pomogao, a i onog dana na Hunejnu kada vas je mno{tvo va{e zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali.

26. Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike milost Svoju spustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao i one koji nisu vjerovali na muke stavio; i to je bila kazna za nevjernike.

27. Allah je poslije toga onome kome je htio oprostio, a Allah pra{ta i samilostan je.

28. O vjernici, mnogobo{ci su sama pogan, i neka vi{e ne dolaze na had`d` ^asnom hramu poslije ovogodi{njeg had`d`a. A ako se bojite oskudice, pa Allah }e vas, ako ho}e, iz obilja Svoga imu}nim u~initi. – Allah zaista sva zna i mudar je.

29. Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono {to Allah i Njegov Posalnik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu poslu{no i smjerno.

30. Jevreji govore: “Uzejr je – Allahov sin”, a kr{}ani ka`u: “Mesih je – Allahov sin”. To su rije~i njihove, iz usta njihovih, opona{aju rije~i nevjernika prija{njih, – ubio ih Allah! Kuda se odme}u?

31. Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sve}enike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a nare|eno im je da se samo jednom Bogu klanjaju, – nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.

32. Oni `ele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo. a Allah `eli da vidljivim u~ini svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima.

33. On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobo{cima.

34. O vjernici, mnogi sve}enici i monasi doista na nedozvoljen na~in tu|a imanja jedu i od Allahova puta odvra}aju. Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne tro{e ga na Allahovom putu – navijesti bolnu patnju

35. na Dan kad se ono u vatri d`ehennemskoj bude usijalo, pa se njime ~ela njihova i slabine njihove i le|a njihova budu `igosala. “Ovo je ono {to ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono {to ste gomilali!”

36. Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a ~etiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne grije{ite! A borite se protiv onih mnogobo`aca, kao {to se oni svi bore protiv vas; i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone.

37. Premje{tanjem svetih mjeseci samo se pove}ava nevjerovanje, ~ime se nevjernici dovode u zabludu; jedne godine ga progla{avaju obi~nim a druge godine ga progla{avaju svetim – da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah u~inio svetim. Ru`ni postupci njihovi predstavljeni su im kao lijepi. A Allah ne}e ukazati na pravi put onima koji ne}e da vjeruju.

38. O vjernici, za{to ste neki oklijevali kada vam je bilo re~eno: “Krenite u borbu na Allahovu putu!” kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je dra`i `ivot na ovom svijetu od onoga svijeta? A u`ivanje na ovom svijetu, prema onom na onom svijetu, nije ni{ta.

39. Ako ne budete u boj i{li, On }e vas na nesnosne muke staviti i drugim }e vas narodom zamijeniti, a vi Mu ne}ete nimalo nauditi. A Allah sve mo`e.

40. Ako ga vi ne pomognete, pa – pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prislili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pe}ini i kada je on rekao drugu svome: “Ne brini se, Allah je s nama!” pa je Allah spustio pouzdanje Svoje na njega, i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i u~inio da rije~ nevjernika bude donja, a Allahova rije~, ona je – gornja. Allah je silan i mudar.

41. Kre}ite u boj, bili slabi ili sna`ni, i borite se na Allahovu putu zala`u}i imetke svoje i `ivote svoj! To vam je, da znate, bolje!

42. Da se radilo o plijenu na dohvat ruke i ne toliko dalakom pohodu, licemjeri bi te slijedili, ali im je put izgledao dalek. I oni }e se zaklinjati Allahom: “Da smo mogli, doista bismo s vama po{li”, i tako upropastili sami sebe, a Allah zna da su oni la`ljivci.

43. Neka ti Allah oprosti {to si dozvolio da izostanu, dok se nisi uvjerio koji od njih govore istinu, a koji la`u.

44. Oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, ne}e od tebe tra`iti dozvolu da se ne bore zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje. – A Allah dobro zna one koji su pobo`ni.

45. Od tebe }e tra`iti dozvolu samo oni koji ne vjeruju u Allaha i u onaj svijet i ~ija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlu~ni su.

46. Da su imali namjeru da po|u, sigurno bi za to pripremili ono {to je potrebno, ali Allahu nije bilo po volji da idu, pa ih je zadr`ao, i bi im re~eno: “Sjedite sa onima koji sjede!”

47. Da su po{li s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi me|u vas smutnju u bacili, a me|u vama ima i onih koji ih rado slu{aju. A Allah zna nevjernike.

48. Oni su i prije smutnju pri`eljkivali i smicalice ti smi{ljali sve dok nije, uprkos njima, Istina pobijedila i Allahova vjera zavladala.

49. Ima ih koji govore: “Oslobodi me i ne dovedi me u 50. isku{enje!” Eto, ba{ u isku{enje su pali! A nevjernici sigurno ne}e uma}i d`ehennemu.

50. Ako postigne{ uspjeh, to ih ogor~i; a kad te pogodi nesre}a oni govore: “Mi smo i ranije bili oprezni”, i odlaze veseli.

51. Reci: “Dogodi}e nam se samo ono {to nam Allah odredi, On je Gospodar na{.” I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!

52. Reci: “O~ekujete li za nas {ta drugo ve} jedno od dva dobra? A mi o~ekujemo da vas Allah sam ili rukama na{im kazni. Pa i{~ekujte, i mi }emo s vama ~ekati.”

53. Reci: “Tro{ili milom ili sillom, od vas se ne}e primiti, jer vi ste opak narod.”

54. A prilozi njihovi ne}e biti primljeni zato {to u Allaha i u Njegova Poslanika ne vjeruju, {to s predano{}u molitve ne obavljaju i {to samo preko volje udjeljuju.

55. Neka te ne odu{evljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah ho}e da ih njima kazni na ovom svijetu i da skon~aju kao nevjernici.

56. Oni se zaklinju Allahom da su doista va{i, a oni nisu va{i, nego su narod kukavi~ki.

57. kada bi na{li kakvo skrovi{te ili kakve pe}ine ili kakvu jamu, oni bi tamo trkom pohrlili.

58. Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata. Ako im se iz njega da, zadovolje se, a ako im se ne da, odjednom se rezljute.

59. A trebalo bi da se zadovolje onim {to im daju Allah i Poslanik Njegov i da ka`u: “Dovoljan nam je Allah, Allah }e nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov, mi samo Allaha ho}emo.”

60. Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima ~ija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezadu`enima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah je odredio tako! -–A Allah sve zna i mudar je.

61. Ima ih koji vrije|aju Vjerovjesnika govore}i: “On vjeruje {to god ~uje!” Reci: “On ~uje ono {to je dobro, vjeruje u Allaha i ima vjere u vjernike, i milost je onima izme|u vas koji vjeruju.” A one koji Allahova Poslanika vrije|aju ~eka patnja nesnosna.

62. Zaklinju vam se Allahom da bi vas zadovoljili, a pre~e bi im bilo da Allaha i Njegova Poslanika zadovolje, ako su vjernici.

63. Zar oni ne znaju da onoga koji se suprostavlja Allahu i Poslaniku Njegovu ~eka vatra d`ehennemska, u kojoj }e vje~no ostati? To je ruglo veliko!

64. Licemjeri se pla{e da se vjernicima ne objavi sura koja bi im otkrila ono {to je u srcima licemjera. Reci: “Samo se vi rugajte, Allah }e doista na vidjelo iznijeti ono ~ega se vi pla{ite.”

65. A ako ih zapita{, oni }e sigurno re}i: “Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.” Reci: “Zar se niste Allahu i rije~ima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?

66. Ne ispri~avajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.” Ako nekima od vas i oprostimo, druge }emo kazniti zato {to su krivci.

67. Licemjeri i licemjerke sli~ni su jedni drugima: tra`e da se ~ine nevaljala djela, a odvra}aju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici.

68. Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti d`ehennemskom vatrom, vje~no }e u njoj boraviti, dosta }e im ona biti! Allah ih je prokleo, i njih ~eka patnja neprekidna.

69. Vi ste kao i oni prije vas! Oni su ja~i od vas bili i vi{e su blaga i djece imali i slatkim `ivotom su`ivjeli, a i vi slatkim `ivotom `ivite i sto onako kao {to su oni prije vas `ivjeli; i vi se upu{tate u nevalja{tine kao {to su se i oni upu{tali. To su oni ~ija }e djela biti poni{tena i na ovom i na onom svijetu; njima propast predstoji.

70. Zar do njih nije doprla vijest o onima prije njih: o narodu Nuhovu i o Adu, i o Semudu, i o narodu Ibrahimovu, i o stanovnicima Medjena, i o onima ~ija su naselja izvrnuta? Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili i Allah im nije u~inio nikakvu nepravdu, nego su je oni sami sebi nanijeli.

71. A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: tra`e da se ~ine dobra djela, a od nevaljalih odvra}aju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima }e se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar.

72. Allah obe}ava vjernicima i vjernicama d`ennetske ba{~e kroz koje }e rijeke te}i, u kojima }e vje~o boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove ve}e je od svega toga; to }e, doista, uspjeh veliki biti!

73. O Vjerovjesni~e, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi prema njima strog! Prebivali{te njihovo bi}e d`ehennem, a grozno je on boravi{te.

74. Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i pokazali da su nevjernici, nakon {to su javno islam bili primili, i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli. A prigovaraju samo zato {to su ih Allah, iz obilja Svoga, i Poslanik Njegov imu}nim u~inili. Pa ako se pokaju, bi}e im dobro; a ako glave okrenu, Allah }e ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati.

75. Ima ih koji su se obavezali Allahu: “Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljiva}emo, zaista, milostinju i bi}emo, doista, dobri!”

76. A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali {krti i okrenuli se – a oni ionako glave okre}u.

77. I nadovezao im je On na to pritvornost u srcima njihovim sve do dana kada }e pred Njega stati, zato {to se onoga {to su Allahu obe}ali ne pridr`avaju i zato {to stalno la`u.

78. Zar oni ne znaju da Allah zna ono {to oni u sebi kriju i ono o ~emu se sa{aptavaju i da je Allah znalac svega skrivenog.

79. One koji vjernike ogovaraju zato {to zekat daju, a rugaju se i onima koji ih s mukom daju – Allah }e kazniti za izrugivanje njihovo, i njih ~eka patnja nesnosna.

80. Molio ti oprosta za njih ili ne molio, molio ~ak i sedamdaset puta, Allah im ne}e oprostiti – zato {to u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju. A Allah ne}e ukazati na pravi put nevjernicima.

81. Oni koji su izostali iza Allahova Poslanika veselili su se kod ku}a svojih – mrsko im je bilo da se bore na Allahovu putu zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje, i jedni drugima su govorili: “Ne kre}ite u boj po vru}ini!” Reci: “D`ehennemska vatra je jo{ vru}a!” – kad bi oni samo znali!

82. Malo }e se oni smijati, a dugo }e plakati, bi}e to kazna za ono {to su zaslu`ili.

83. I ako te Allah ponovo vrati nekima od njih, pa te zamole da im dopusti{ da po|u s tobom u boj, ti im reci: “Nikad sa mnom u boj ne}ete i}i i nikada se sa mnom protiv neprijatelja ne}ete boriti! Bili ste zadovoljni {to ste prvi put izostali, zato ostanite s onima koji i onako ne idu u boj.”

84. I nijedno od njih, kad umre, nemoj molitvu obavaljti, niti sahrani njegovoj prisustovati, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru.

85. Neka te ne ushi}uju bogatstva njihova i djeca njihova! Allah `eli da ih njima na ovom svijetu namu~i i da skon~aju kao nevjernici.

86. A kada je objavljena sura da u Allaha vjerujete i da se zajedno sa Poslanikom Njegovim borite, najimu}niji od njih su zatra`ili odobrenje od tebe i rekli: “Ostavi nas da budemo s onima koji ne idu u boj!”

87. Zadovoljavaju se da budu s onima koji ne idu u boj, srca njihova su zape~a}ena, pa oni ne shva}aju!

88. Ali, Poslanik i oni koji s njim vjeruju bore se zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje. Njima }e svako dobro pripasti i oni }e ono {to `ele ostvariti.

89. Allah im je pripremio d`ennetske ba{~e kroz koje }e rijeke te}i, u kojima }e vje~no boraviti. To je veliki uspjeh!

90. Dolazili su i neki beduini koji su se izvinjavali i tra`ili dopu{tenje da ne idu, i tako su izostali oni koji su Allahu i Njegovu Poslaniku lagali; a te{ka patnja pogodi}e one me|u njima koji nisu vjerovali.

91. Ne}e se ogrije{iti nemo}ni i bolesni, i oni koji ne mogu da na|u sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni. Nema razloga da se i{ta prigovara onima koji ~ine dobra djela – a Allah pra{ta i samilostan je –

92. ni onima kojima si rekao, kada su ti do{li da im da{ `ivotinje za jahanje: “Ne mogu na}i za vas `ivotinje za jahanje” – pa su se vratili suznih o~iju, tu`ni {to ne mogu da ih kupe,

93. a ima razloga da se prigovara onima koji od tebe tra`e dozvolu da izostanu, a imu}ni su. Zadovojavaju se da ostanu sa onima koji ne idu u boj, Allah je njihova srca zape~atio, pa oni ne znaju.

94. Kad se me|u njih vrate, oni }e vam se pravdati. Reci: “Ne pravdajte se, jer mi vama ne vjerujemo, zato {to nas je Allah o vama obavijestio. Allah i njegov Poslanik }e vidjeti kako }ete postupati, zatim, vi }ete biti ponovo vra~eni onome kome je poznat i nevidljivi i vidljivi svijet, pa }e vas On o onome {to ste radili obavijestiti.”

95. Kad se me|u njih vratite, zaklinja}e vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su on pogan i prebivali{te njihovo bi}e d`ehennem kao kazna za ono {to su radili!

96. Oni vam se zaklinju da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerni~kim.

97. Beduini su najve}i nevjernici i najgori licemjeri, i razumljivo je {to ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje. A Allah sve zna i mudar je.

98. Ima beduina koji ono {to daju smatraju nametom. I jedva ~ekaju da vas nesre}a stigne – neka njih pogodi nesre}a! A Allah sve ~uje i sve zna.

99. A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono {to daju put da se Allahu pribli`e i da Poslanikove blagoslove zaslu`e. To im je, zaista, dobro djelo. Allah }e ih sigurno milo{}u Svojom obasuti, jer Allah pra{ta i samilostan je.

100. Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhad`irima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i, a i oni su zadovoljni Njime: za njih je On pripremio d`ennetske ba{~e kroz koje }e rijeke te}i, i oni }e vje~no i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.

101. Me|u beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i me|u stanovnicima Medine, koji su u licemjerstvu spretni – ti ih ne poznaje{, ali ih Mi poznajemo. Njih }emo na dvostruke muke staviti, a zatim }e biti u veliku patnju vra}eni.

102. A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali. i koji su dobra djela s drugim koja su r|ava izmje{ali, njima }e, mo`e biti, Allah oprostiti jer Allah pra{ta i samilostan je.

103. Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime o~isti{ i blagoslovljenim ih u~ini{, i pomoli se za njih, molitva tvoja }e ih sigurno smiriti. – A Allah sve ~uje i sve zna.

104. Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvata milostinje, i da je samo Allah Onaj koji pra{ta i da je On milostiv?!

105. I reci : “Trudite se! Allah }e trud va{ vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi }ete biti vra}eni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa }e vas o onome {to ste radili obavijestiti.

106. Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li }e ih Allah kazniti ili }e im oprostiti. – A Allah sve zna i mudar je.

107. A oni koji su d`amiju sagradili da bi {tetu nanijeli i nevjerovanje osna`ili i razdor me|u vjernike unijeli, pripremaju}i je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika jo{ prije borio, – sigurno }e se zaklinjati: “Mi smo samo najbolje `eljeli”, – a Allah je svjedok da su oni pravi la`ljivci.

108. Ti u njoj nemoj nikad molitvu obaviti! D`amija ~iji su temelji, ve} od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista vi{e zaslu`uje da u njoj obavalja{ molitvu. U njoj su ljudi koji vole da se ~esto peru, a Allah voli one koji se mnogo ~iste.

109. Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u `elji da mu se umili – ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru d`ehennemsku sru{i? – A Allah ne}e ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ~ini.

110. Zgrada koju su oni sagradili stalno }e unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. – A Allah sve zna i mudar je.

111. Allah je od vjernika kupio `ivote njihove i imetke njihove u zamjenu za d`ennet koji }e im dati – oni }e se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obe}ao u Tevratu i Ind`ilu i Kur’anu -, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obe}anje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.

112. Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i tra`e da se ~ine dobra djela, a od nevaljalih odvra}aju i Allahovih propisa se pridr`avaju. A vjernike obraduj!

113. Vjerovjesniku i vjernicima nije dopu{teno da mole oprosta za mnogobo{ce, makar im bili i rod najbli`i, kad im je jasno da }e oni stanovnici u d`ehennemu biti.

114. A {to je Ibrahim tra`io oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obe}anja koje mu je dao. A ~im mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sa`aljenja i obazriv.

115. Allah ne}e nazvati zalutalim narod koji na pravi put uputio prije nego {to u~ine ono {to im je On zabranio. – Allah zaista sve dobro zna.

116. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On `ivot i smrt daje, i vi osim Allah nemate ni za{titnika ni pomaga~a.

117. Allah je oprostio vjerovjesniku, i muhad`irima i ensarijama, koji su ga u te{kom ~asu slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala: On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blagi milostiv,

118. a i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u du{ama njihovim i kada su uvidjeli da nema uto~i{ta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i u budu}e kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.

119. O vjernici, bojte se Allah i budite s onima koji su iskreni!

120. Nije trebalo da stanovnici Medine ni beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj `ivot njegovu `ivotu predpostave jer njih ne}e zadesiti ni `e|, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti }e stupiti na neko mjesto koje }e nevjernike naljutiti, niti }e ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpiti, a da im to sve ne}e kao dobro djelo upisano biti, – Allah zaista ne}e dopustiti da propadne nagrada onima koji ~ine dobro -,

121. i ne}e dati nikakva prilog, ni mali ni veliki, niti }e ikakvu dolinu prevaliti, a da im to ne}e zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljep{om od one koju su zaslu`ili.

122. Svi vjernici ne treba da idu u boj. Nek se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upuste u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allah pobojali.

123. O vjernici borite se protiv nevjernika koji su u blizini va{oj i neka oni osjeta va{u stogost! I znajte da je Allah na strani ~estitih.

124. A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: “Kome je od vas ova u~vrstila vjerovanje?” [to se ti~e vjernika, njima je u~vrstila vjerovanje, i oni se raduju;

125. a {to se ti~e onih ~ija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje ve} imaju, i oni kao nevjernici umiru.

126. Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dva puta u isku{enje padaju, pa opet, nit’ se kaju nit’ se opame}uju.

127. A kad bude objavljena koja sura, samo se zgledaju: “Dali vas ko vidi?” – i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podr{ke ostavi, zato {to su od onih ljudi koji ne}e da razumiju.

128. Do{ao vam je Poslanik, jedan od vas, te{ko mu je {to }ete namuke udariti, jedva ~eka da pravim putem po|ete, a prema vjernicima je blag i milostiv.

129. A ako oni glave okrenu, ti reci: “Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira veli~anstvenoga!’

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Elif-lam-ra. Ovo su ajeti mudre Knjige.

2. Za{to je ~udno ljudima {to Mi objavljujemo jednom izme|u njih: “Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova!” Nevjernici govore: “Ovaj je zaista pravi ~arobnjak!”

3. Gospodar va{ je Allah, koji je nebesa i Zemlju za {est vremenskih razdoblja stvorio, a onda, – upravljaju}i Ar{om, svemirom zagospodario. Niko se ne}e mo}i zauzimati ni za koga bez dopu{tenja Njegova. Eto to vam je Allah, Gospodara va{, pa se Njemu klanjajte! Za{to ne razmislite?

4. Njemu }ete se svi vratiti, – Allahovo je istinito obe}anje -, On doista iz ni~ega stvara, On }e poslije to ponoviti, da bi pravedno nagradio one koji budu vjerovali i dobra djela ~inili. A one koji ne budu vjerovali ~eka pi}e od klju~ala vode i patnja nesnosna, zato {to su nevjernici bili.

5. On je Sunce izvorom svjetlosti u~inio, a Mjesec sjajnim i polo`aje mu odredio da biste znali broj godina i ra~unanje. – Allah je to mudro stvorio. – On potanko izla`e dokaze ljudima koji razumiju.

6. U smjeni no}i i dana i u onom {to je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje.

7. Onima koji ne o~ekuju da }e pred Nas stati i koji su zadovoljni `ivotom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Na{im ravnodu{ni –

8. prebivali{te njihovo bi}e d`ehennem, zbog onoga {to su radili.

9. One koji vjeruju i ~ine dobra djela Gospodar njihov }e na pravom putu podr`ati, zato {to vjeruju; rijeke }e te}i ispred njih u d`ennetima zadovoljstva,

10. molitva njihova bi}e u njima: “Hvaljen neka si, Allahu!”, pozdrav njihov; “Mir vama!” a njihova posljednja molitva: “Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo!’

11. Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao {to im se odaziva kad tra`e dobro, oni bi, uistinu, stradali. A Mi ipak ostavljamo da u zabludi svojoj lutaju oni koji ne vjeruju da }e pred Nas stati.

12. kada ~ovjeka sna|e nevolja, on Nam se moli: ili le`e}i, ili sjede}i, ili stoje}i. A ~im mu nevolju otklonima, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obra}ao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima ~ini lijepim ono {to rade.

13. Mi smo drevne narode prije vas uni{tavali zato {to nisu povjerovali kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili. Oni nisu htjeli da vjeruju. Tako Mi ka`njavamo narod nevjerni~ki.

14. Zatim smo vas poslije njih namjesnicima na Zemlji u~inili, da bismo vidjeli kako }ete postupati.

15. A kad im se kazuju ajeti Na{i, koji su jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da }e pred Nas stati: “Donesi ti kakav drugi Kur’an ili ga izmijeni!” – Reci: “Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono {to mi se objavljuje, ja se bojim, – ako budem neposlu{an svome Gospodaru -, patnje na Velikom danu.”

16. Reci: “Da Allah nije htio, ja vam ga ne bi kazivao niti bi vas On s njim upoznao. Ta ja sam prije poslanstva dugo me|u vama boravio, – zar ne shva}ate?”

17. Pa ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu la`i iznosi ili koji Njegove dokaze smatra neistinitim?! Mnogobo{ci doista ne}e uspjeti.

18. Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: “Ovo su na{i zagovornici kod Allaha.” Reci: “Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji ne{to, a On zna da ne postoji!” Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!

19. Ljudi su jednu zajednicu sa~injavali, a onda su se jedan drugome suprostavili. A da nije Rije~i ranije izre~ene od Gospodara tvoga, ovima bi ve} bilo presu|eno o onome oko ~ega se razilaze.

20. Oni govore: “Za{to mu Gospodar njegov ne po{alje jedno ~udo?” Ti reci: “Samo Allah zna {to }e biti, pa pri~ekajte, i ja }u s vama ~ekati.’

21. A kada Mi dopustimo ljudima da osjete milost, poslije nevolje koja ih sna|e, oni opet u dokaze Na{e ne}e da vjeruju. Reci: “Allah je br`i u ka`njavanju, izaslanici Na{i ono {to vi ispletkarite doista zapisuju”.

22. On vam omogu}ava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u la|ama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, nai|e silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da }e nastradati, iskreno se mole Allahu: “Ako nas iz ovoga izbavi{, sigurno }emo biti zahvalni!”

23. A kad ih On izbavi, oni odjednom bez ikakva osnova ~ine nered na Zemlji! O judi, nepravda koju ~inite da biste u `ivotu na ovom svijetu u`ivali – samo vama {teti; nama }ete se poslije vratiti i Mi }emo vas o onom {to ste radili obavijestiti!

24. @ivot na ovom svijetu je sli~an bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba ki{u s kojim se ona izmije{a, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari, do|e zapovijed Na{a, no}u ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije ni~eg nije ni bilo. Eto, tako Mi potanko izla`emo dokaze narodu koji ho}e da razmisli.

25. Allah poziva u Ku}u mira i ukazuje na pravi put onome kome On ho}e.

26. One koji ~ine dobra djela ~eka nagrada, i vi{e od toga! Lica njihova ne}e tama i sjeta prekrivati; oni }e stanovnici d`enneta biti, u njemu }e vje~no boraviti.

27. A one koji ~ine nevaljala djela ~eka kazna srazmjerna onom {to su po~inili; njih }e poti{tenost prekrivati, niko ih od Allaha ne}e za{titi, lica }e im biti tamna kao da su se na njih spustili dijelovi mrkle no}i: stanovnici vatre }e oni biti, i u njoj }e vje~no boraviti!

28. A na Dan kad ih sve sakupimo, re}i }emo onima koji su Allahu druge ravnim smatrali: “Stanite, vi i bo`anstva va{a!” – pa }emo ih razdvojiti; a bo`anstva njihova }e re}i: “Niste se vi nama klanjali,

29. Allah je dovoljan svjedok i nama i vama, mi doista nismo znali da ste nam se klanjali.”

30. Tu }e svako saznati ono {to je prije uradio – bi}e vra}eni Allahu, svome istinskom Gospodaru, a ne}e im biti onih koje su izmi{ljali.

31. Upitaj: “Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ~ije su djelo sluh i vid, ko stvara `ivo iz ne`ivog, a pretvara `ivo u ne`ivo, i ko upravlja svim”? – “Allah”! – re}i }e oni -, a ti reci: “Pa za{to Ga se onda ne bojite?”

32. To vam je Allah, Gospodar va{ istinski! Zar poslije istine ima i{ta osim zablude? Pa kuda se onda odme}ete?

33. Tako }e se obistiniti rije~ Gospodara tvoga da vjerovati ne}e oni koji u grijehu `ive.

34. Reci: “Mo`e li ijedno va{e bo`anstvo da stvara iz ni~ega, zatim da to ponovo u~ini?” Reci: “Allah stvara iz ni~ega, zatim }e to ponovo u~initi!” Pa kuda se onda odme}ete?

35. Reci: “Mo`e li ijedno va{e bo`anstvo da uputi na pravi put?” i odgovori: “Samo Allah upu}uje na pravi put!” Pa da li je onda dostojniji da se po{tiva onaj koji na pravi put upu}uje ili onaj koji ni sam nije na pravom putu, osim ako ga drugi na pravi put ne uputi? [ta vam je, kako rasu|ujete?!

36. Ve}ina njih slijedi samo predpostavke; ali predpostavke nisu nimalo od koristi Istini; Allah uistinu dobro zna ono {to oni rade.

37. Ovaj Kur’an nije izmi{ljen, od Allah je – on potvr|uje istinitost prija{njih objava i obja{njava propise; u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je!

38. A oni govore: “On ga izmi{lja!” Reci: “Pa, dajte vi jednu suru kao {to je njemu objavljena, i koga god ho}ete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pom} pozovite, ako istinu govorite.”

39. Oni pori~u prije nego {to temeljito saznaju {ta ima u njemu, a jo{ im nije do{lo ni tuma~enje njegovo; tako su isto oni prije njih poricali, pa pogledaj kako su nasilnici zavr{ili!

40. Ima ih koji u nj vjeruju, a ima ih koji ne vjeruju u nj. A Gospodar tvoj dobro poznaje smutljivce.

41. I ako te oni budu u la` utjerivali, ti reci: “Meni – moja, a vama – va{a djela; vi ne}ete odgovarati za ono {to ja radim, a ja ne}u odgovarati za ono {to vi radite.”

42. Ima ih koji dolaze da te slu{aju. A mo`e{ li ti u~initi da te gluhi ~uju, koji ni pameti nemaju?

43. A ima ih koji te posmatraju. A mo`e{ li ti uputiti na pravi put slijepe, koji ni razuma nemaju?

44. Allah zaista ne}e nikakvu nepravdu ljudima u~initi, ljudi je sami sebi ~ine.

45. A na Dan kada ih on sakupi u~ini}e im se da su boravili samo jedan ~as u danu, i jedni druge }e prepoznati. Oni koji su poricali da }e pred Allaha stati i koji nisu pravim putem i{li bi}e izgubljeni.

46. Bilo da ti poka`emo dio onoga ~ime im prijetimo, bilo da ti du{u uzmemo, Nama }e se oni vratiti, i tada }e Allah biti svjedok za ono {to su ~inili.

47. Svaki narod je imao poslanika. I kad poslanik njihov do|e me|u njih, njima }e biti pravedno presu|eno, nasilje im ne}e biti u~injeno.

48. Oni govore: “Kada }e ve} jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?”

49. Reci: “Sam od sebe ne mogu nikakvu {tetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti; biva onako kako Allah ho}e! Svaki narod ima konac, i kad konac njegov do|e – ni za tren ga ne}e mo}i ni odlo`iti ni ubrzati”.

50. Reci: “Ka`ite vi meni; ako }e vas kazna Njegova no}u ili danju zadesiti, za{to je onda po`uruju mnogobo{ci?

51. Zar }ete tek onda kad se dogodi – u nju povjerovati? zar tek tada, a ranije ste je po`urivali?”

52. Zatim }e se re}i onima koji su se prema sebi ogrije{ili: “Iskusite patnju vje~nu; zar se ka`njavate vi{e nego {to ste zaslu`ili?”

53. Oni te zapitkuju: “Da li je istina da }e ono biti?” Reci: “Jest, Gospodara mi moga, zaista je istina i vi ne}ete mo}i uma}i!’

54. Kada bi nevjernik imao sve ono {to na Zemlji postoji, sve bi on to dao samo da se otkupi. A kada oni do`ive patnju, sakri}e tugu, i bi}e im po pravdi presu|eno, ne}e im se u~initi na`ao.

55. Allahovo je sve {to je na nebesima i na Zemlji! Allahova prijetnja }e se sigurno ispuniti! – Ali ve}ina njih ne zna.

56. On `ivot i smrt daje i Njemu }ete se vratiti.

57. O ljudi, ve} vam je stigla poruka od Gospodara va{eg i lijek za va{a srca i uputstvo i milost vjernicima.

58. Reci; “Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga {to gomilaju.”

59. Reci: “Ka`ite vi meni za{to jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopu{tenom?” Recite: “Da li vam je prosu|ivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu la`i iznosite?”

60. I {ta misle oni koji o Allahu iznose la`i, {ta }e na Sudnjem danu biti? Allah je doista neizmjerno dobar prema ljudima, ali ve}ina njih ne zahvaljuje.

61. [to god ti va`no ~inio, i {to god iz Kur’ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome ni{ta nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji ni{ta, ni manje ni ve}e od toga, {to nije u Knjizi jasnoj.

62. I neka se ni~ega ne boje i ni za ~im neka ne tuguju Allahovi {ti}enici,

63. oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali,

64. za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu, – Allahove rije~i niko ne mo`e izmjeniti – to }e, zaista, velik uspjeh biti.

65. Neka te ne `aloste besjede njihove! Uistinu, sva mo} pripada Allahu; On sve ~uje i sve zna.

66. U Allahovoj vlasti su svi i na nebesima i na Zemlji. A oni koji se pored Allaha bo`anstvima klanjaju, povode se samo za predpostvakama i samo uobra`avaju.

67. On vam je dao no} da u njoj po~inak imate, i dan da gledate. To su dokazi za ljude koji ~uju.

68. Oni govore: “Allah je sebi uzeo dijete!’ – Hvaljen neka je On! On ni o kome ovisan nije! Sve {to je na nebesima i na Zemlji Njegovo je! Vi za to nikakav dokaz nemate. Za{to o Allahu govorite ono {to ne znate!

69. Reci: “Oni koji o Allahu la`i iznose ne}e posti}i ono {to `ele”.

70. U`iva}e kratko na ovom svijetu, a zatim }e se Nama vratiti i Mi }emo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato {to nisu vjerovali.

71. Ka`i im povijest o Nuhu! Kad on re~e narodu svome: “O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak me|u vama i moje opominjanje Allahovim dokazima, – a ja se stalno uzdam u Allaha -, onda se, zajedno sa bo`anstvima svojim, odlu~ite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvr{ite i ne odga|ajte!

72. A ako glave okrenete- pa, ja od vas nikakvu nagradu ne tra`im, mene }e Allah nagraditi, meni je nare|eno da budem musliman.”

73. Ali, nazva{e ga la{cem, pa Mi u la|i njega i one koji bijahu uz njega spasismo i namjesnicima ih u~inismo, a one koji dokaze Na{e nisu priznavali potopismo, pa pogledaj kako su zavr{ili oni koji se na opomene nisu osvrtali!

74. Zatim smo, poslije njega, poslanike narodima njihovim slali i oni su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli da vjeruju u ono {to prije nisu priznavali. Tako Mi pe~atimo srca onih koji u zlu prelaze svaku mjeru.

75. Zatim smo, poslije njih, Musaa i Haruna poslali sa ~udima Na{im faraonu i glave{inama njegovim, ali su se oni uzoholili – a bio je to gre{an narod:

76. kad im je od Nas do{la Istina, rekli su: “Ovo je zaista prava ~arolija!”

77. “Zar za istinu koja vam je do{la ka`ete da je ~arolija?” – re~e Musa -, “a ~arobnjaci ne}e nikada uspjeti!’

78. A oni reko{e: “Zar si do{ao da nas odvrati{ od onoga na ~emu smo zatekli pretke na{e, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E ne}emo ni vama dvojici vjerovati!’

79. I faraon re~e: “Dovedite mi sve vje{te ~arobnjake!”

80. I kad ~arobnjaci do|o{e, Musa im re~e: “Bacite {to imate da bacite!’

81. I kad oni baci{e, Musa uzviknu: “Ono {to ste priredili ~arolija je! Allah }e je uni{titi, jer Allah ne dopu{ta da djelo pokvaranjaka uspije,

82. Allah }e svojom mo}i istinu utvrditi, makar {to }e to nevjernicima krivo biti!”

83. I ne povjerova Musau niko, osim malo njih iz naroda faronova, iz strah da ih faraon i glave{ine njegove ne po~nu zlostavljati, – a faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevr{io.

84. I Musa re~e: “O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!’

85. “U Allaha se uzdamo!” – reko{e oni. “Gospodaru na{, ne u~ini da zbog nas do|u u isku{enje ljudi koji nasilje ~ine,

86. i spasi nas, milo{}u Svojom, od naroda koji ne vjeruje!

87. I Mi objavismo Musau i bratu njegovu; “U Misiru svome narodu ku}e izgradite i bogomoljama ih u~inite i u njima molitve obavljajte! A ti obraduj vjernike!’

88. I Musa re~e: “Gospodaru na{! Ti si dao faraonu i glave{inama njegovim bogatstva da u rasko{i `ive na ovom svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Toga! Gospodaru na{, uni{ti bogatstva njihova i zape~ati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne do`ive patnju nesnosnu!”

89. “Usli{ena je molba va{a!” – re~e On -, ” a vas dvojica na pravom putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povodite!”

90. I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progone}i ih ni krive ni du`ne. A on, kad se po~e daviti, uzviknu: “Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!”

91. “Zar sada, a prije si neposlu{an bio i razdor sijao?!

92. Danas }emo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio pou~an primjer onima poslije tebe”, – ali mnogi ljudi su ravnodu{ni prema Na{im poukama.

93. I Mi smo sinove Israilove u lijep predjel naselili i ukusnom hranom ih opskrbili, i tek kad im je do{lo prvo saznanje, oni su se u mi{ljenju razi{li. A Gospodar tvoj }e im sigurno na Sudnjem danu presuditi o onom u ~emu su se razilazili.

94. Ako sumnja{u ono {to ti objavljujemo, upitaj one koji ~itaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u sumnji.

95. I ne budi nikako od onih koji Allahove dokaze ne priznaju, da ne bi bio izgubljen.

96. A oni na kojima se ispuni Rije~ Gospodara tvoga zaista ne}e vjerovati,

97. makar im do{li svi dokazi, sve dok ne do`ive patnju nesnosnu.

98. Za{to nije bilo ni jednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u `ivotu na ovom svijetu otklonili i `ivot mu jo{ izvjesno vrijeme produ`ili?

99. Da Gospodar tvoj ho}e, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa za{to onda ti da nagoni{ ljude da budu vjernici?

100. Nijedan ~ovjek nije vjernik bez Allahove volje; a On ka`njava one koji ne}e da razmisle.

101. Reci: “Posmatrajte ono {to je na nebesima i na Zemlji!” – A ni od kakve koristi ne}e biti dokazi i opomene narodu koji ne}e da vjeruje.

102. Zar oni ~ekaju da ih sna|e ne{to sli~no onome {to je sna{lo one koji su prije njih bili i nestali? Reci: “Pa ~ekajte, i ja }u s vama ~ekati!’

103. Poslije smo spasavali poslanike Na{e i one koji su vjerovali. Eto tako, du`nost je Na{a da spasimo vjernike.

104. Reci: “O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere, – pa, ja se ne}u klanjati onima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, ve} }u se klanjati Allahu, koji }e vam du{e uzeti. Meni je nare|eno da budem vjernik,

105. i: “Predaj se pravoj vjeri, i nikako ne budi kumirima poklonik,

106. i, pored Allah, ne moli se onome ko ti ne mo`e ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi uistinu, nevjernik.

107. Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne mo`e otkloniti, a ako ti za`eli dobro, pa – niko ne mo`e blagodat Njegovu sprije~iti; On njome nagra|uje onoga koga ho}e od robova svojih; On pra{ta i milostiv je.”

108. Reci: “O ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara va{eg, i onaj ko se uputi pravim putem – uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju {tetu, a ja nisam va{ odvjetnik.”

109. Ti slijedi ono {to ti seobjavljuje i budi strpljiv dok Allah ne presudi, On je sudija najbolji!